ZZ Quartet
Beyond The Lines
IN+Out Records
Gitarist i skladatelj Ratko Zjača jedan je od rijetkih hrvatskih glazbenika koji svoju karijeru ostvaruje izvan domovine. Budući da je nakon studija na Konzervatoriju u Roterdamu nastavio živjeti u Nizozemskoj, lakše je poduzimao suradnje sa svjetskim jazz uglednicima. Mnogi od njih svirali su na snimanjima njegovih albuma. No, ZZ Quartet, koji vodi s talijanskim harmonikašem Simoneom Zanchinijem, a u kojem uz njih sviraju makedonski kontrabasist Martin Gjakonovski i slavni američki bubnjar Adam Nussbaum, zauzima posebno mjesto u njegovoj karijeri. Naime, više od četiri godine djeluju u nepromijenjenoj postavi s kojom su održali niz koncerata i 2010. snimili album The Way We Talk. Objavili su ga za cijenjenu njemačku diskografsku kuću IN+OUT Records za koju je Zjača izdao i prethodni, Continental Tak, što ga je snimio uz svojeg dugogodišnjeg suradnika, saksofonista Stanislava Mitrovića i slavne jazziste: trubača Randyja Breckera, kontrabasista Johna Patituccija i bubnjara Stevea Gadda. Isti je izdavač objavio i Zjačin kompilacijski album Now & Then koji donosi snimke što ih je, osim sa spomenutim, ostvario s drugim čuvenim jazz glazbenicima, primjerice kontrabasistima Reggiem Workmanom i Miroslavom Vitousom. Veliko je olakšanje za umjetnika kad zna da će njegovo stvaralaštvo u raznim razdobljima karijere biti dokumentirano i promovirano diljem svijeta, kao u ovom slučaju. Kao i na prethodnom albumu Zjača i Zanchini su i na ovom ravnopravno zastupljeni autori, no ovom prigodom skladateljski su doprinos dali i Gjakonovski i Nussbaum, svaki s jednim djelom. Plodan autor, Zjača je u novim skladbama otišao korak dalje proširivši spektar nadahnuća što je rezultiralo djelomičnim udaljavanjem od čvrste jazz forme, ali je ostao vjeran prepoznatljivom zvuku sastava. Radi se o suvremenim djelima s dopadljivim temama i puno predviđenog prostora za improvizacije i komunikaciju među glazbenicima. O tome kako su nastale neke od skladbi Zjača je rekao: »Uoči snimanja ovog albuma napisao sam petnaesetak skladbi tako da samorao napraviti seleciju. Nije mi bilo važno koje su mi bitne ili bolje, već sam birao one koje se bolje uklapaju u koncept albuma. Odabrali smo potpuno drukčije skladbe od onih što smo ih snimili za prethodno izdanje, kao što je Voglio Una Donna, skladba koju sam posvetio velikom Federicu Felliniju i napisao nadahnut jednom scenom iz njegovog filma Amarcord, a koja donosi puno metričkih i melodijskih promjena, obrata, kontrasta. Skladbu The Judge Says You Are Innocent posvetio sam Simoneu. Naime, svirali smo na jednom festivalu u Hrvatskoj, a promotor nije prijavio band. Zato je policija njemu i Martinu oduzela putovnice. Došlo je do suđenja i tek nakon jedanaest sati proglašen je nevinim. Skladba je na početku kaotična, u jednom dijelu atonalna, s puno kromatskih tonova, napeta, s puno dramaturgije, dok u drugom dijelu prelazi u optimističniji ugođaj. Jednostavno, htio sam tu epizodu preslikati u glazbeno djelo.« I ostale skladbe imaju svoju priču te se razlikuju prema karakteru. Primjerice, River Spirit je melankolična, melodijska skladba, Freak In Freak Out je boperska paljevina, a The Lost Call donosi straight ahead jazz i pomalo mističan ugođaj. Zahvaljujući brojnim zajedničkim nastupima kvartet je na ovom albumu u potpunosti uigran, a neke su interakcije, iako se radi o studijskoj snimci, spontane i nadahnute, kao da su ih odsvirali pred publikom.
(Preuzeto iz časopisa Cantus, br. 182)
