Razgovor sa Zoranom Majstorovićem

Razgovor sa Zoranom Majstorovićem
Datum objave:
13.01.2016.

Zoran Majstorović, u povodu objavljivanja albuma »Simple Game«

 

Trudim se prenijeti čim više energije ne samo na fizičkoj nego i na emotivnoj razini

 

            Multiinstrumentalist Zoran Majstorović jedan je od najnadarenijih hrvatskih glazbenika koji je već postignuo zavidnu međunarodnu karijeru. Upravo je za riječki Bono Records objavio CD koji je snimio u duu s američkim gitaristom Johnom Stowellom, te se vratio s turneje po Njemačkoj u sklopu koje je održao workshop i koncerte s njemačkim glazbenicima u Freiburgu, Minhenu i Markt Indersdorfu.

            - Najveći razlog za tu turneju bio je posjet graditelju jazz gitara Stefanu Schottmuelleru koji živi u Bernau pored Freiburga. Njegova nevjerojatna glazbala sviraju Kurt Rosenwinkel, John Abercrombie i Lage Lund, a jedna od njegovih malobrojnih gitara završit će kod mene.

            Kako je nastao CD »Simple Game«?

            - Nastao je iz višegodišnje suradnje s Johnom Stowellom, jednim od najrespektabilnijih jazz gitarista i pedagoga jazz gitare u svijetu. CD je produkt naše fascinacije jazz glazbom i gitarom. John je svoj posljednji CD u formaciji dua snimio s Daveom Liebmanom i zato sam sretan i polaskan time što je odlučio snimiti »Simple Game« sa mnom. Snimili smo ga u jednom danu. Od deset skladbi tri su moje, jedna njegova i šest jazz standarda. Vjerujem da smo uspjeli zazvučati kao mi, ali neizbježne su usporedbe s drugim gitarističkim duo albumima, onim velikih Jima Halla i Billa Frisella ili Ralpha Townera i Johna Abercrombiea. Formacija dua je izazovna, u svojoj intimnosti pruža velike mogućnosti za suptilnije sviranje i ostavlja puno prostora za reagiranje na trenutnu situaciju od takta do takta.

World music pečat

            Što za vas znači uvrštanje vaših izvedbi na međunarodne kompilacijske albume?

            - Zadovoljstvo nam je nalaziti se na tim izdanjima s velikim imenima svjetskog jazza. Atma Mundi Ensemble ove je godine sudjelovao na dva. Prvi je bio posvećen velikanu talijanske glazbe Sergiu Endrigu, a na našoj obradi njegove pjesme »1947« kao gosti su nastupili Arsen i Matija Dedić. Na drugom, koji je upravo objavljen uz talijanski časopis Musica Jazz povodom stote godišnjice rođenja Franka Sinatre, nalaze se obrade pjesama iz Frankova repertoara. To je jedan od najdugovječnijih časopisa u svijetu specijaliziranih za jazz glazbu koji kontinuirano izlazi od 1945., a uz svaki broj objavljuje se i tematski CD. Mi smo za tu priliku obradili jazz standard »All Of Me«, a naša je gošća vokalistica Tamara Obrovac. Pokušali smo toj pjesmi, koja je doživjela bezbroj verzija, dati naš world music pečat pa tako osim gitare sviram i arapsku lutnju. Aranžmanski smo je izokrenuli i sve je odlično sjelo s Tamarinom izvedbom. Snimili smo i dvije skladbe za kompilacije u 2016. posvećene velikom Pinu Danieleu i kantautoru Brunu Lauziju.

            Kako ste osmislili novi album Atma Mundi Ensemblea?

            - CD »The Road To Skitacha« snimili smo u studijima u Veroni i Goriziji, a objavit ćemo ga u proljeće 2016. Na albumu sam svirao električnu i akustičnu gitaru, oud, saz i ukulele. Skladao sam djela nadahnuta tradicionalnom glazbom raznih svjetskih kultura, od afričke, glazbe dalekog istoka pa sve do hrvatske tradicionalne. Osim bazične postave koju osim mene čine kontrabasist Simone Serafini, trubač Mirko Cisilino i bubnjar Borko Rupena, kao gosti sviraju klavirist Matija Dedić i tenor saksofonist i klarinetist Francesco Bearzatti. Matija i Francesco, inače najbolji europski jazz glazbenik 2011. po izboru pariške Academie du jazz, na najbolji su mogući način zaokružili zvuk ansambla.

Zvuk i tišina

            Kako nastaju skladbe?

            - Proces skladanja u mojem se slučaju odvija u više faza. Najprije spontano nastane ideja, te postepeno razradim kratki melodijski ili ritmički motiv, prvenstveno razmišljajući o zvuku i »boji« koja bi bila idealna za taj fragment. Kada mi se to razjasni postepeno dodajem i oduzimam note i harmonije dok mi se ne učini da je djelo poprimilo završni oblik i tada ga zapišem. Taj proces traje nekoliko dana dok ne osjetim da skladba ima svoj smisao i da opravdava razlog zbog kojeg je nastala, a razlozi su najčešće emocionalne prirode.

            Kako pristupaš glazbi?

            - Ne postoji univerzalni pristup glazbi. Radi se o specifičnim situacijama. Najbitnije mi je da je glazba koju sviram »živa« i da se iza nje krije poruka koju treba prenijeti do slušatelja. Specifičan pristup je produkt konkretne situacije, ovisno sviram li tradicionalnu glazbu iz sjeverne Afrike, bebop orijentirani jazz ili potpuno improviziranu glazbu. U svakoj od tih situacija trudim se prenijeti čim više energije na slušatelje ne samo na fizičkoj nego i na emotivnoj razini.

            Što ti je najvažnije u glazbi?

            - Puno toga, ali izuzetno važnim smatram originalnost. Pokušavam stvarati i svirati glazbu koja zvuči kao ja i to je jako bitno. Svi imamo vlastiti zvuk koji je potrebno pretočiti u originalnu umjetnost. Kad kažem »zvuk« ne mislim samo na ono što proizvodim svirajući svoje glazbalo nego i način na koji skladam i aranžiram, kako koncipiram svaku skladbu, kako odabirem glazbalo na kojem ću ju svirati, kako koristim zvuk i tišinu, koje knjige čitam i kakvu hranu jedem... Svi su najveći glazbenici i legendarni sastavi postali to što jesu upravo zato jer su pronašli svoj, unikatan zvuk.

 

Davor Hrvoj

 

(Preuzeto iz Novog lista od 6. prosinca 2015.)

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja