Hrvatska klasična četvorka + 2 u Splitu

Hrvatska klasična četvorka + 2 u Splitu
Datum objave:
05.09.2019.

Hrvatska klasična četvorka +2

ClassiCroatian Quartette +2

TRANE MEETS WES

 

četvrtak, 19. rujna u 19:30 sati, Etnografski muzej Split

proslava 93. rođendana Johna Coltranea

 

 

Program/Programme:

 

    1. My favorite things

    2. Impressions

    3. Naima

    4. Miles Mode

    5. AlabamaA

 

 

Članovi Klasične hrvatske četvorke +2 / Members of the ClassiCroatian Quartette +2:

Saša Nestorović – tenor i sopran saksofon / tenor & soprano saxophone

Hrvoje Galler – klavir / piano

Saša Borovec – kontrabas / double bass

Šimun Matišić – bubnjevi / drums

Željko Milić – bas klarinet / bass clarinet

Goran Cetinić Koća – gitara / guitar

 

SAŠA NESTOROVIĆ - saksofon

(1964., Zagreb)

Diplomirao 1989. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Studirao jazz s Renatom Rožićem u Koelnu.

Stalni član Zagrebačkog kvarteta saksofona (www.zagrebsax4.net).

 

HRVOJE GALLER - klavir

(1976., Brežice, Slovenija)

Nakon završene Glazbene škole “Blagoje Bersa” u Zagrebu, upisuje Muzičku Akademiju, te stiče diplomu akademskog glazbenika na V. Odjelu za klavir. Dobitnik je diskografske nagrade "Porin" za najbolju jazz izvedbu godine kao sudionik albuma "Runjić in Blue“, dobitnik je nagrade Status u kategoriji “jazz  klavir“.

 

SAŠA BOROVEC - kontrabas

(1963., Varaždin)

Studij kontrabasa završava 1988. u Ljubljani, gdje ostaje živjeti do 2004. godine, djelujući kao član sekcije kontrabasa Simfonijskog orkestra RTS. Istovremeno se usavršava u jazzu kod Petera Herberta i Reggiea Workmana, te svira u nizu slovenskih sastava. Nakon povratka u Hrvatsku zapošljava se u Big Bandu HRTa, a uz to muzicira u nekoliko manjih sastava, uključujući i svoj trio. Kao član raznih ansambala nastupao je na festivalima u Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, uključujući i najznačajnije, poput onih u Sacramentu, Los Angelesu i Montreauxu.

 

ŠIMUN MATIŠIĆ - bubnjevi

(1996., Zagreb)

Surađivao je sa brojnim inozemnim i domaćim jazz i klasičnim glazbenicima kao što su: Boško Petrović, Miljenko Prohaska, Mario Mavrin, Primož Grašić, Michael Abenne, Florin Nicoulescu, Stochelo i Moses Rosenberg, Fiona Monbet, Christian Escoude, Costel Nitescu, Matija Dedić, Mladen Tarbuk, Sigi Feigl, Zagrebačka Filharmonija, Simfonijski Orkestar HRT-a, Tamburaški Orkestar HRT-a, Big Band HRT-a, Simply Brass kvintet, HGM Big Band i još mnogi drugi, a usavršavao se na seminarima kod mnogih profesora kao što su: Igor Lešnik, Ivana Bilić, Svet Stoyanov, Ludwig Albert, Lin Chin Cheng, Ney Rosauro, Xi Zhang, Nancy Zeltsman, Marta Klimasara, Emanuel Sejourne, Eric Sammut …

Trenutno je student Muzičke akademije sveučilišta u Zagrebu, smjer Udaraljke, u klasi profesora Igora Lešnika.

 

ŽELJKO MILIĆ

(1959., Split)

Diplomirao je studij klarineta 1982. godine na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. S velikim uspjehom nastupa već kao student. Od 1984. godine djeluje kao solist orkestra Opere HNK Split. Nastupao je kao solist uz Simfonijski orkestar HRT, Simfonijski orkestar HNK Split, Hrvatski komorni orkestar, Jazz orkestar HRT, Splitski komorni orkestar te uz Orkestar HRM. Predaje na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

 

GORAN CETINIĆ KOĆA - gitara

(1985., Split)

Diplomirao je studij klasične gitare na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Maroja Brčića i Gorana Listeša. Dugi niz godina nastupa svirajući blues i jazz. Član je skupina Šporkestar i Otprilike ovako te Splitskog gitarističkog kvarteta.

 

KONTEKST

Postoji uvjerenje da se Montgomery pridružio Coltrane/Dolphy kvintetu u rujnu 1961. za vrijeme Kalifornijskog dijela priprema za svjetsku turneju. Prema tome, svirali su dva tjedna na Jazz radionici u San Francisku i nastupili na Monterey jazz festivalu. Godinama su kružile glasine o nekim Monterey snimkama, gdje je set sadržavao „My Favorite Things“, „Naima“ i „Impressions“. Fujioka u tome kontekstu navodi session 22. rujna ali ne dokumentira postojanje trake. Međutim u knjizi „Dizzy, Duke, The Count And Me (The Story of the Monterey Jazz Festival)“, Jimmy Lyons i Ira Kamin, A California Livin Book, 1978, na stranici 74 spominje se samo Coltraneov kvartet s Tynerom, Jonesom i Workmanom.
Svi postojeći podaci spominju da je Wes nekoliko puta svirao s grupom oko 1963. i da je Coltrane želio da mu se Wes pridruži s Ericom Dolphijem. Postoji, naravno, nekoliko Wesovih snimaka „Impressions“ iz toga razdoblja, ali sa svojim vlasititim grupama.
Postoji, također, mišljenje da Wes nije nastupio s njim jer je mislio da nije dovoljno dobar.
Coltrane je jednom rekao da je ponudio Wesu dugoročne nastupe, ali ovaj nije pristao jer je htio stvarati vlastitu glazbu. „Previše je glazbe tamo“, rekao je.

U Downbeatu 1995. objavljen je članak posvećen Wesu u kojem McCoy Tyner spominje Wesovo sviranje s njima.

I na kraju opet u knjizi „Dizzy, Duke, The Count And Me (The Story of the Monterey Jazz Festival)“, Jimmy Lyons i Ira Kamin, A California Livin Book, 1978, na stranici 71 spominje se sljedeće:

The rest of the 1960 program: ...

Saturday Afternoon, September 24, at 1:30 p.m.:

... John Coltrane Quartet with Eric Dolphy, Elvin Jones and Wes Montgomery ...
Dakle, u datumu postoje odstupanja, ali uopće nije upitno postojanje ovoga seksteta u jednom vremenskom razdoblju. Velika je mogućnost da negdje postoji snimka njihova nastupa jer Fujioka komentira da je Lyons (vlasnik festivala) često snimao svoje koncerte.

 

Oliver Dunskus je objavio članak u studenome 1961. koji se bavi koncertom 22. rujna: "Uz svoju redovitu ritam sekciju, Coltrane je doveo i Wesa Montgomeryja i Erica Dolphyja. Iako je grupa ostala na pozornici sat vremena, odsvirane su samo tri numere. Montgomery je bio izvanredan solist, a njegova sola bila su obilježena prekrasnim osjećajem za ritam. U „My Favorite Things“ je koristio efekte poziva i odgovora, u kojima se djelomično vratio u melodiju, a linearni improvizacijski prijelazi su služili kao antipod. U baladi „Naima“ svirao je oktave kao produžetak melodije. Ali njegova svirka je postala stvarno uzbudljiva u trećoj numeri, „So What ?“. Coltrane i Dolphy su većinu vremena imali probleme s intonacijom, ali oboje su uspjeli biti na pola puta i odsvirali neke uzbudljive solo dionice, iako nijedan od njih nije svirao tako pokretno i dosljedno kao Wes. Ako Coltrane uspije održati ovu skupinu zajedno, mogla bi postati jedna od najzanimljivijih ansambala u jazzu."

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja