Forenzičko spašavanje zaboravljenog glazbenog materijala

Forenzičko spašavanje zaboravljenog glazbenog materijala
Datum objave:
12.03.2020.

Na CD-u objavljena snimka koncerta s rijetkom suradnjom Damira Dičića i Vanje Lisaka

 

Piše: Davor Hrvoj

 

Damir Dičić & Vanja Lisak 3

Live in K4, 1993, Vol.1

B.J. Promotions

 

Ovo je jedan u nizu albuma kojim je, zahvaljujući producentu Berislavu Jankoviću, od zaborava spašen dio povijesti hrvatskog jazza. Tako i treba gledati na ovo izdanje - kao na rijedak dokument, a ne kao na produkcijski savršeno isplaniran i realiziran projekt. Do “spašavanja” ovog glazbenog materijala došlo je sasvim slučajno. Naime, za objavljivanje na CD izdanju korištena je snimka koja je postojala jedino na kaseti, a Janković ju je prošle godine pronašao u zaboravljenoj kutiji prilikom čišćenja šupe. Rijedak dokument - prije svega zato što su gitarist Damir Dičić i pijanist Vanja Lisak, obojica nezaobilazni predstavnici hrvatskog jazza, rijetko surađivali. U stvari ovo je bila rijetka situacija da su zajedno svirali na koncertu, jer su inače to činili tek za potrebe studijskih snimanja, a i to je bilo tek povremeno. Nastupili su 21. studenoga 1993. u ljubljanskom alternativnom klubu K4, samo nekoliko dana nakon završnog snimanja za album Happy Jazz Vol. 2 Zdenke Kovačiček i trija Vanje Lisaka na kojem im se Dičić pridružio u izvedbama pet skladbi. Zadovoljni svirkom i dobrom zabavom na spomenutom snimanju odlučili su napraviti kratku slovensku klupsku turneju tijekom koje su nastupili u Novoj Gorici, Celju, Mariboru i Ljubljana. Na tom, Ljubljanskom koncertu snimali su na kasetu koja je, nakon više od četvrt stoljeća zadržala dovoljno dobar - svakako ne audiofilski - tonski zapis, tako da je bilo moguće taj materijal objaviti na CD-u, trećem iz edicije “Happy Jazz”. Uz Dičića i Lisaka, koji je svirao električni klavir, nastupili su bas gitarist Mladen Baraković i bubnjar Vlado Vuković. Osim obrada poznatih skladbi kao što su Just an Old Manuscript, Blue Bossa, Summertime i What Have They Done to My Song Ma, na tom koncertu odsvirali su i dvije autorske. To su skladbe Sebastian Damira Dičića i K4 Blues Vanje Lisaka. Dičić je bio plodan skladatelj i tu skladbu prethodno je s BP Convention Big Bandom snimio za ploču Blue Sunset koju je 1975. objavio Jugoton, no na kaseti, na kojoj nije bilo napisano dovoljno podataka, je snimljena i jedna koju je bilo teško dešifrirati. U tom trenutku producent Janković angažirao je tim jazz “forenzičara” koji je bio sastavljen od uglednih jazz glazbenika raznih profila: pjevačice Jasne Bilušić, bubnjara, skladatelja i aranžera Silvija Glojnarića te producenata i voditelja radijskih emisija Dubravka Majnarića i Borisa Ciglenečkog. Oni su potvrdili istinitost podataka, a Glojnarić i Ciglenečki zagonetnu su skladbu identificirali kao Lisakov vjerojatno neprijavljen original, s čim se slažio i Baraković. Vjerojatno je to bila tek skica ili glazbena zamisao koju su razradili na samom nastupu. Nakon toga, dodijeliti joj naziv - K4 Blues - nije bilo teško. Kao što glazbenicvima nije bilo “teško” svirati. Primjerice, posljednja skladba na albumu završava uzvikom oduševljenja: “ha ha ha!”, što je moto glazbe koju je ova četvorka izvodila - radost muziciranja prije svega. Oni su ju pronašli u istim glazbenim afinitetima, sklonosti prema mainstream jazz pristupu i poticajnoj glazbenoj komunikaciji.

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja