Prvijenac jedinstvenog dua koji izvedbe zasniva na spajanju nespojivog

Tihomir Hojsak i Filip Novosel osvajaju svijet novim pogledom na glazbu koja bi mogla biti putokaz za promociju Hrvatske umjetnosti u svijetu
Prvijenac jedinstvenog dua koji izvedbe zasniva na spajanju nespojivog
Datum objave:
09.04.2020.
Duo je rijetka formacija u jazzu, a duo kontrabasista i tamburaša je jedinstvena pojava u svjetskim razmjerima. No, za hrvatsku glazbu važnije je što se radi o duu koji ima jedinstven zvuk i izričaj koji nije moguće svrstati u neku od postojećih stilskih kategorija. Zbog toga, ali i visoke glazbene estetike, stvaralaštvo kontrabasista Tihomira Hojsaka i tamburaša Filipa Novosela rado bi prisvojili ljubitelji jazza, klasike, world musica... Iskazuju to i izborom skladbi. Naime, za svoj su prvijenac snimili obrade skladbi bosanske i bugarske narodne glazbe: Aj mene majka jednu ima i Sedi donka, jazz standarda Donna Lee Charliea Parkera, ali i Cvate ruža rumena Ivana Zajca iz opere Nikola Šubić Zrinski.
 
Improvizacije i zadirkivanja
 
Predstavili su se i kao autori, Novosel skladbom Mista Dance, a Hojsak skladbama Bow vs Plectrum, Kit Blues i Penthouse. Radi se o djelima koja su na tragu etno-jazza, a odaju karakter skladatelja. Naime, obojica su u duši jazzisti, ali i glazbenici koji rado izlaze iz okvira standardnog jazza i poigravaju se elementima drugih stilova, posebice bliske im narodne glazbe iz domovine i okruženja. Iako se radi o dojmljivim autorskim djelima, ona su za njih tek predložak za improvizacije i zadirkivanja. Naime, obojica su majstori svojih glazbala koji si mogu dozvoliti ekstravagancije, izlete u nepoznato, rizik. Nakon što je savladao tehniku sviranja tamburice, Novosel je odlučio naučiti više o njezinim još neistraženim mogućnostima i uputio se na jazz studij u SAD gdje je diplomirao, ali koliko je god on naučio o univerzalnim principima jazz glazbe koji se mogu primijeniti na bilo koje glazbalo, toliko su njegovi učitelji od njega naučili o specifičnostima tamburice i glazbe u kojoj je ona dominantno glazbalo. Hojsak je, pak, jedan od naših rijetkih, klasično obrazovanih jazz kontrabasista koji često poteže gudalo i svira arco što daje posebnu dimenziju njegovim izvedbama i pruža mu veće mogućnosti izražavanja.
 
Svježe i poletno
 
Drevni afrički princip poziva i odgovora, koji su preuzeli i često koriste jazz glazbenici, također je važna karakteristika njihova muziciranja. Oni se ne zadovoljavaju tehničkom izvrsnošću, novim i zanimljivim zamislima, prihvaćanjem izazova, spajanjem nespojivog... Odlaze korak dalje, u sfere nadnaravnog, intuitivnog. Naime, bez intuicije ne bi bilo spontane komunikacije kakvom obogaćuju svoje izvedbe, ne bi bilo dvoboja između gudala i trzalice, što je, uostalom, njihov moto. Zato njihova glazba, iako svirana u ovoj duo formaciji koja, naravno, ima niz ograničenja, zvuči svježe i poletno, raznoliko. Kreativnost dua Bow vs Plectrum prepoznali su i ugledni glazbenici koji su s veseljem pristali na suradnju s njima. Kao gosti, svaki u izvedbi skladbe koja je najbliža karakteru glazbe koju inače sviraju, na snimanju albuma sudjelovali su makedonski gitarist Vlatko Stefanovski, hrvatski pijanist Matija Dedić, slovenski bubnjar Žan Tetičkovič i bugarski svirač kavala Theodosii Spassov. Prepoznala ju je i publika, ali i mnogobrojni promotori i organizatori koncerata. Naime, nakon promocije CD-a održane 13. svibnja 2016. u dućanu “Nova ploča” Croatia Recordsa, Hojsak i Novosel oduševili su publiku na otvaranju 12. Samobor Jazz Festivala što je bio uvod u niz koncerata koje će do kraja godine održati u Hrvatskoj i Europi, zaključno s turnejom po SAD-u. Na nekima od njih pridružit će im se spomenuti glazbenici, a pripremaju i nove suradnje, primjerice sa Zagrebačkim orkestrom mladih, ansamblom LADO i Tamburaškim orkestrom Hrvatske radiotelevizije.
 
Autor: Davor Hrvoj 
 
(Preuzeto iz časopisa Cantus, br. 198, listopad 2016.)
 
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja