Organizirani modernizam Silvija Glojnarića

Glojnarić je razvio vlastiti autorski pristup: osebujan, maštovit, kreativan i zreo, u idiomu “uravnoteženog modernizma”, kako voli reći.
Organizirani modernizam Silvija Glojnarića
Datum objave:
15.04.2020.
Nakon što je dobio mnogobrojna priznanja i nagrade - između ostalog, za osobite je zasluge za kulturu odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića - bubnjar, skladatelj, aranžer i vođa orkestra Silvije Glojnarić je ove godine dobio Porin za životno djelo i posebna dostignuća u glazbi, nagradu koja se dodjeljuje onim umjetnicima koji su svojim znanjem i radom zadužili hrvatsku glazbu.
 
Glojnarić je glazbeno obrazovan skladatelj koji je diplomirao na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji na odjelu kompozicije i glazbene teorije u klasi prof. Natka Devčića, a iskustvo je stjecao svirajući s glasovitim svjetskim jazzistima poput Arta Farmera, Johnnyja Griffina, Stana Getza, Johna Lewisa i brojima drugima. Bio je bubnjar u glasovitom Zagrebačkom jazz kvartetu, a godinama je vodio Jazz orkestar HRT-a za koji je skladao i pisao aranžmane. Uz to, sklada za naše, ali i poznate strane jazz orkestre, primjerice za NDR Big Band, SFB Big Band, Big Band RTV Slovenije i druge. Osim jazza sklada i na području suvremene ozbiljne, te komorne glazbe za razne ansamble poput kvarteta saksofona ili brass kvinteta, ali i za tamburaški orkestar. Glojnarić je dobitnik nagrade Miroslav Sedak Benčić u kategoriji autorskog stvaralaštva.
 
Po čemu su vaše skladbe posebne?
 
Posebnost neke skladbe pitanje je njezine umjetničke vrijednosti. Naime, posebnost umjetničkog djela vodi prema posebnosti percepcije, a možemo reći da je postignuće percepcije dio individualnosti umjetnika. Posebnost i percepcija imaju veliku važnost zbog etičke dimenzije koja se konfrontira s dimenzijom prakse. Stoga moj izbor skladbi nosi značajke odnosa medija i tržišta, a povijesni odmak među skladbama označava odnos forme, sadržaja i njihove konzistencije.
 
Profinjeni motiv
 
Što vas vodi u skladateljskom djelovanju?
 
Skladateljsko djelovanje ima dva aspekta koja su sama bit skladanja - znanje i glazbena intuicija što je zapravo skladateljski credo koji kreira jedna osoba, a preuzimaju ga slušatelji. Uvijek nastojim reći koja su moja uvjerenja jer je to način kojim sebe stavljam u poziciju vjerodostojnog skladatelja, a to znači da vjerodostojnost ne temeljim na nazivima skladbi, radnim mjestima ili hijerarhijskim pozicijama nego na ljudskom biću u skladateljskim cipelama. Dakle u skladateljskom djelovanju vodi me znanje i glazbena intuicija a modus operandi nalazim u organiziranom modernizmu koji proizlazi iz povijesnog kontinuiteta glazbenih epoha.
 
Što vam je važno u pisanju aranžmana?
 
Često ljudi ne znaju što je zapravo aranžman, pa čak i oni koji ih pišu. Aranžman je glazbena rekonceptualizacija (ponovna konceptualizacija - napuštanje osnovne ideje i istraživačkog koncepta) prethodno skladanog djela. Aranžman se može razlikovati od originalnog djela u harmonijskom smislu, melodijskim parafrazama, orkestraciji ili čak formalnoj strukturi, iako treba reći da je aranžman zapravo sve što čujete osim melodije. U svakom slučaju aranžer radi ono što se od njega traži, tj. kako i kada će svaka nota biti svirana od svakog glazbenika. Važno je reći da je aranžman autorski rad kojeg svaki skladatelj priznaje i konstitutivni je dio svakog glazbenog djela.
 
Što vas nadahnjuje i kako skladate i pišete aranžmane?
 
Skladanje podrazumijeva emocije, stanje uma i mogućnost prezentacije na principu - Dobar dan svima - To sam ja! Stvari započinju relativno jednostavno - prolazim utabanim stazama svoga grada i “BUM” - evo melodije. Sjedim u naslonjaču (ako ga imam) i krene bas linija, ili krene melodijski motiv s nekoliko harmonija. Slušam glazbu koju volim, obožavam “grooves” kao i bogate harmonijske pokrete. Često radim “natraške” - od kraja prema početku... To su naravno sve vanjski poticaji, međutim i dalje ostaje moj credo - znanje i skladateljska intuicija. Moram priznati da razmišljajući o svom credu ipak najviše cijenim znanje. Koji put to ima negativne konotacije jer se događa da aspekt intuicije proizvede interesantnije motive i načine obrade, ali i tu opet “uskače” znanje, jer profinjeni motiv traži i profinjenu obradu što je bez znanja nemoguće. Posebno je zanimljivo skladati za big band jer se tu upliće i aranžman. Najbolje je to raditi paralelno, tako da ritam sekcija radi svoje, a ja na taj floating dodajem melodije, sola i tutti koruse, pa je opet u igri znanje i intuicija. Naravno, melodija potiče aranžman, aranžman potiče orkestar i kad se sve posloži kako treba, rezultat je sjajan.
 
Poznato i nepoznato
 
Koliko u tom radu kod vas ima zanatskog, koliko nesvjesnog, koliko intuitivnog, koliko poznatog, a koliko nepoznatog?
 
U zanatskom dijelu glazbenog djela dolazi do intuitivnog učenja, koje se odvija u procesu evaluacije. Zanat je nužan u bilo kojem procesu stvaranja, jer bez zanata je nemoguće uobličiti neko djelo. Postoje stvari u mojoj glazbi koje znam da znam, isto kao i stvari koje znam da su mi nepoznate što znači da znam da postoje stvari koje ne znam. Isto tako mogu reći da postoje stvari  koje znam a nisam svjestan da ih znam. Poznato i nepoznato je ljepota, uzbuđenje i energija glazbe. Često razmišljam o raznim učincima poznatog ili nepoznatog ali uvijek dolazim do zaključka da glazba ne može postojati bez uravnoteženosti obje komponente.
 
Neposredno prije dodjele Porina s Jazz orkestrom HRT-a ste snimili svoje nove skladbe.  Koje ste uloge namijenili Orkestru i solistima: Davidu Gazarovu i Saši Nestoroviću?
 
Moram reći da je jazz orkestar moj instrument kojeg uvijek sviram. Uvijek nastojim podijeliti uloge u skladu sa mogućnostima solista, tako da nije isključeno da svaka prilika ima svoja rješenja. U programu Music Conversation svaka sekcija ima soliste ali je ipak glavninu sola dobio Nestorović. Balada Midnight Indigo skladba je u kojoj tenor saksofon donosi temu, solo i završnu cadenzu. Right In The Pocket skladba je u up tempu gdje Saša vehementno iskazuje svoje znanje, nadarenost i vještinu. Log 7 - Moments i Log 8 - Home posvetio sam Johnu Lewisu s kojim sam surađivao u više prilika a kruna suradnje je bio album Animal Dance, koji smo zajedno snimili u Njemačkoj. Istu stvar mogu reći za Gazarova koji je svirao svoje solističke dionice u najboljoj maniri velikih imena pijanističke literature u jazzu. Posebno ističem solo u skladbi Right In The Pocket gdje je pokazao zavidnu vještinu u upotrebi mojeg glazbenog materijala. Kao novum izbjegavao sam uporabu harmonijskih simbola i to na način da sam harmonije izložio pisanim intervalima, koji su bili bazirani na principu mnogostranosti kvintakorda, što je solistima onemogućavalo upotrebljavati standarne fraze koje inače koriste u svojim dionicama. Zbog toga su Gazarov i Nestorović u mojem konceptu dobili uloge tumača novih zamisli, jer su iskazali sve što je bilo potrebno da se uklope u cijeli postupak.
 
Misterij jazza
 
Za diskografsku kuću Cantus pripremate novi autorski album Četiri lica jazza s do sad neobljavljenim snimkama. Koje će izvedbe biti objavljene na tom CD-u?
 
Jedna od njih je skladba Četiri lica jazza koja je nastala prije pedeset godina kao rezultat suradnje Plesnog orkestra HRT-a (danas Jazz orkestar HRT-a), Zagrebačkog jazz kvarteta i Zagrebačkog gudačeg kvarteta. Skladbu Mystic Soul uvrstio sam kao znak ljubavi i poštovanja prema bluesu. Blues je nastao na jugu SAD-a u krajevima gdje su živjeli afroamerikanci sa svojom afričkom glazbenom tradicijom. Stilski gledano blues je “work song” pjevan na radnim poljima s velikim utjecajem na sve forme kao što su classic female blues, jazz, rock and roll, što se snažno osjeća u stihovima Leene Conquest za moju skladbu Mystic Soul, što daje autentični sound 12-taktne glazbene forme, specifične harmonijske progresije s “blue” notama, male terce i snižene kvinte. Mystic Soul je blues, a U snovima, Waiting For Sunrise i Anabella su balade. Blues i balada dva su nerazdvojna pojma koji predstavljaju “all about jazz”, te nije slučajno da se na ovom izdanju izvode čak tri balade za koje mogu reći da imaju autentični sound zahvaljujući poznatim američkim glazbenicima kao što su alt saksofonist Leo Wright u U snovima, tenor saksofonist Johnny Griffin u Anabela i pjevačica Leena Conquest u Waiting For Sunrise. Balada je nešto bezvremenski i treba reći da se svaka skladba može izvoditi kao balada što slušatelju daje vremena “prepoznati” specifične akorde, solisti imaju prilike odmaknuti se od zadane harmonije (bigger steps outside) a uho slušatelja ima više vremena za prilagodbu, ali se harmonijska napetost kao 9s, 11s i 13s mora koristiti ukusno. Suita Latina je latin jazz pokušaj korištenja tzv. “straight rhythm”, ili even-eights, koji u svom izričaju koristi “backbeat” sa clave. Prve skladbe latin jazza došle su u Ameriku 1946. kad je Stan Kenton snimio skladbu Machito u aranžmanu Petea Rugola, a prošlo je dosta vremena da to stigne do nas. Traditional Plovi barka druženje je s hrvatskim tradicionalnim napjevima kao prirodni nastavak mojeg  DVD izdanja Jazzla(n)do u kojem sudjeluju Big band HRT-a i ansambl LADO s potpuno novim glazbenim spojem američke i hrvatske tradicije. Jazz nije potrebno shvatiti kao neki misterij, već samo kao drugačiji stil glazbe. Filozofski rečeno svaki uradak jazza mora biti skladan u granicama koje su generalno prihvaćene kao “umjetnički izričaj” u kojem skladatelji ne kreiraju glazbu, već kreiraju proces stvaranja glazbe. U tom kontekstu New Wave ima sve značajke kreiranja procesa stvaranja glazbe što se naročito osjeća u nekim vrlo inovativnim solima.
 
Davor Hrvoj
 
(Preuzeto iz Cantusa br. 215, svibanj 2019.)
 
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja