Toni Starešinić - Osobna jazz playlista

Toni Starešinić - Osobna jazz playlista
Datum objave:
13.05.2020.
Jedan od najkreativnijih domaćih jazz glazbenika, Toni Starešinić, za Jazz.hr je odabrao playlistu svojih favorita. Playlistu je redakcija portala Jazz.hr objavila na Deezeru, a donosimo vam detaljno što Toni kaže o pjesmama koje za njega imaju poseban značaj. 
 
"Kako obožavam fusion jazz rock tako je i moja jazz deezer play lista u cijelosti posvećena toj vrsti jazza. Kroz prvih pet skladbi sam se vratio na sam početak jazz rocka kroz neke meni najdraže glazbenike tog doba koji puno utjecali na mene i definitivno usmjerili moj ukus. Za drugih pet skladbi sam odabrao neke najvažnije sastave ovog stoljeća koji su najviše utjecali na mene. A za kraj sam ostavio pet skladbi s albuma koje preslušavam sad za vrijeme korone", rekao je Starešinić. U nastavku je objasnio sve detalje.
 
Weather Report – Tears 
 
Prvi album Weather Reporta je početak jedne prekrasne glazbene priče, a skladba Tears je definitivno meni najdraža na tom albumu. Danas s vremenskim odmakom se zapravo od svih postava Weather Reporta najčešće vraćam prvoj postavi koja je bila najslobodnija i snimila neke predivne skladbe koje je teško uklopiti u bilo kakve glazbene okvire. Dodatni plus ovom izboru je i što sam veliki fan klavijaturista i kompozitora Joea Zawinula.
 
Herbie Hancock – Ostinato (Suite For Angela) 
 
Skladba Ostinato (Suite For Angela) Herbieja Hancocka također spada među prva jazz rock ostvarenja. Kao i prvi album Weather Reporta, tako je i Herbijev album Mwandishi kojeg otvara ova skladba objavljen 1971. godine. A Mwandishi je prvi album Herbijevog Mwandishi benda, meni njegovog najdražeg benda s kojim je objavio tri albuma pod svojim imenom, a i ostali glazbenici tog sastava su objavljivali odlične Mwandishi albume pod svojim imenom. Mwandishi je staroafrički swahili jezik i svi članovi benda su sebi nadjenuli swahili imena, igrom slučaja je ispalo da i ime mog sastava Chui na čiju glazbu je imao utjecaj i Herbijev Mwandishi bend također ima značenje na swahiliju. Chui je swahili Leopard.
 
Miles Davis – Go Ahead John 
 
Miles Davisova faza sedamdesetih je meni posebno važna i prirasla srcu, a Go Ahead John je jedna od najluđih skladbi koje je ikad snimio u svojoj prebogatoj karijeri. U jednom dijeli se preklapaju dva ista sola truba samo jedan kreće ranije, a drugi ispočetka kasnije, genijalni groove Jack Dejohnetta šiba lijevo desno, također i prljava, divlja gitara John Mclauglina, Dave Holland cijelo vrijeme drži sidro na koje se svi hvataju, jedna od najminimalističnijih bas dionica koje je odsvirao u cijeloj karijeri, kasnije i Steve Grossman na saksofonu kao da donese malo sunca u džunglu prepunu zvijeri i visokih stabala koje sakrivaju nebo. U drugom dijelu nakon zen smiraja skladba uđe u psihodelični blues. Ovo je snimljeno 1970., znači prije Tears i Ostinato. Veliki pečat na njoj je ostavio i producent Teo Macero s kojim je Miles snimio puno albuma za Columbiju records.
 
Soft Machine – Slightly All The Time 
 
Europski rani jazz fusion je pak donio jednu svoju priču puno povezaniju s progresivnim rockom i psihodelijom.  Jedan od najvažnijih bendova te scene je svakako Soft Machine. Skladba Slightly All The Time se nalazi na njihovom najvažnijem albumu Third kojeg su snimili i objavili 1970. godine. I naravno veliki sam fan Soft Machinea i Canterbury scene kojoj pripada.
 
Passport – Infinity Machine 
 
Passport je genijalni njemački jazz rock bend kojeg predvodi saksofonist Klaus Doldinger. Infinity Machine s istoimenog albuma je meni jedna od njihovih najdražih skladbi, jednostavno obožavam taj sound, tight groove, razne sinteve, nebeski saksofon koji lebdi preko benda koji tako savršeno groova. Ufff.
 
Medeski Martin & Wood – Chubb Sub 
 
Medeski Martin & Wood su definitivno jedan od meni najdražih jazz sastava, a imao sam tu čast i sreću da im nastupim s Chuijem kao predgrupa na Zagreb Vip Jazz festivalu kad su došli pojačani s Johnom Scofieldom. Chubb Subb je prva skladba koju sam otkrio od Medeskijevaca i odmah se zaljubio naravno. A skladba se nalazila na soundtrack albumu filma Get Shorty. To je bilo na samom početku dvijetisućitih, to je bio jedan od prvih cda koje sam kupio u životu i sjećam se da sam sav sretan puštao Medeskije tadašnjim kolegama glazbenicima s kojima sam svirao al nisu me baš fermali, i dalje su tupili po George Bensonu i Chick Corei da bi kasnije došli nakon pet godina da su otkrili neki genijalan bend daj poslušaj ovo, zovu se Medeski Martin & Wood... eh, a što sam vam govorio prije pet godina (smijeh)
 
Esbjorn Svensson Trio – Did They Ever Tell Cousteau?
 
Esbjorn Svensson Trio su jedan od najvažnijih modernih europskih jazz sastava, i prava tragedija je što Esbjorn više nije s nama. Did They Ever Tell Cousteau? je predivna skladba s meni njihovog najdražeg albuma Seven Days Of Falling. Skandinavska jazz scena ima posebno mjesto na svjetskoj jazz sceni, a trenutno mislim da imaju i najzdraviju jazz scenu na svijetu, definitivno najotvoreniju i najoriginalniju. Skandinavske zemlje puno ulažu u glazbeno obrazovanje i podupiru kulturu i svoje izvođače i rezultati su im godinama konstantno fantastični.
 
Chicago Underground Trio – Zagreb 
 
Trubač i kornetist Rob Mazuker je sa svojim Chicago Underground sastavima nastavio tamo gdje je stao Miles Davis. Imamo sam prilike slušati Chicago Underground trio u Zagrebu u Ksetu, gdje su izveli i skladbu posvećenu Zagrebu koju su i objavili na albumu Slon. Posebno bih istaknuo i albume Chicago Underground Dua Synesthesia i Locus na kojim definitivno pomiču granice fusion glazbe, spajajući elektroniku, jazz, avangardu, ambijentalnu, free jazz, rock itd.. Ti albumi su definitivno utjecali na mene, a moram spomenuti Sao Paulo ogranak undergrounda Sao Paolo Underground kojeg također predvodi Mazurek ali s glazbenicima iz Brazila. A za play listu naravno podrška Zagrebu nakon potresa ravno iz Chicaga.
 
The Bad Plus – Big Eater 
 
The Bad Plus su mi jedan od najboljih jazz bendova svih vremena, sastav koji u najklasičnijem jazz formatu, piano, bubanj i kontrabas uspijeva biti toliko maštovit, kreativan i originalan. Imao sam i sreću da ih gledam u živo u Zagrebu.
 
Krokofant – Q – Part 1 
 
Krokofant su mlade Norveške snage koje su uspjele vratiti sirovu nepokvarenu energiju rocka u jazz, čuju se definitivno utjecaji Mahawishnu Orchestra i King Crimsona, sastava koje inače obožavam.
 
Ovo je četvrti album Krokofanta, objavili su ga prošle godine za odlični skandinavski label runegrammofon. Inače su trio u sastavu saksofon, bubanj i gitara, a na ovom albumu su im se pridružili i hammondist Storlokken iz također odličnog sastava Elephand 9 i basist Haker Flaten inače basist sastava The Thing kojeg predvodi avangardni jazz saksofonist Mats Gustafson. A Gustafsona smo imali više prilika poslušati u Hrvatskoj, a meni su u posebnom sjećanju ostali nastupi njegovog sastava Fire!  Svi ti sastavi su dio iste skandinavske scene i runegrammofona.
 
Dave Douglas – High Risk 
 
Veliki sam fan trubača Dave Douglasa, posebno njegovog sastava Keystone kojeg smo imali prilike slušati i u Zagrebu, a evo zahvaljujći emisiji Vrijeme za jazz, otkrio sam nedavno i njegov sastav High Risk s kojim je objavio nekoliko albuma. Za ovu playlistu odabrao sam skladbu High Risk, prikladnog naziva s obzirom na vrijeme u kojem živimo.
 
Daniel Karlsson Trio – Ding Dong 
 
Daniel Karlsson je odličan mladi švedski pianist koji sa svojim triom nastavlja gdje je stao Esbjorn Swenson. Prvi put mi je album Ding Dong s kojeg je i ova skladba zapeo s oko kad sam bio sam Josipom Lisac u Stockholmu gdje smo nastupili u sklopu Stockholm jazz festivala. Kako smo došli dan ranije u Stockholm imali smo vremena razgledavati grad pa sam u jednom music shopu nabasao na ovaj cd, koji tada nisam odmah kupio jer nisam znao kakva je glazba na njemu, kasnije sam u hotelu prosurfao YouTubeom i otkrio glazbu, međutim kad sam se vratio do music shopa on više nije radio. Pa sam se sad u vrijeme korone prepustio istraživanju opusa Daniela Karlssona.
 
Jeff Parker – Max Brown 
 
Jeff Parker je poznati jazz gitarist s Chicago jazz scene. Surađivao je s Rob Mazurekom u poznatom post art rock sastavu Tortoise. Ove godine je objavio album Suite for Max Brown koji je posvetio svojoj majci, a s kojeg dolazi skladba Max Brown.
 
EABS – Free Withc And No Bra Queen / Sult (feat. Michal Urbaniak)
 
EABS je Poljski mladi sastav koji sam otkrio prije neki dan. Za uho mi je zapeo album Repetitions (Letters to Krzysztof Komeda) kojeg su objavili 2017. Na tom albumu je i skladba Free Witch And No Bra Queen / Sult na kojem gostuje i svjetski priznati jazz violinist Michal Urbaniak čiji sam inače veliki fan, pogotovo njegovog fusion razdoblja iz sedamdesetih, a s Michalom Urbaniakom su surađivali i Miles Davis i naš Boško Petrović.
 
Kneebody – The Trip 
 
Kneebody je odličan moderan fusion sastav koji iza sebe ima desetak što studijskih što live albuma i veliki sam fan njihovog klavijaturista Adama Benjamina kojeg smo imali prilike slušati u živo u Zagrebu kad je nastupio s Dave Douglas Keytone s kojim je i snimio dva albuma, a Dave Doulgas je 2008. na svom labelu i objavio prvi album Kneebodya. Danas su Kneebody jedan od najboljih i najprogresivnijih modernih fusion jazz sastava. Nadam se da ćemo ih nakon korone imati prilike slušati i u Zagrebu. Skladba The Trip je s njihovog najnovijeg albuma Chapters objavljenog prošle godine. 

 

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja