Prvorazredno spajanje skladbi s karakterom orkestara

Prvorazredno spajanje skladbi s karakterom orkestara
Datum objave:
19.05.2020.
“Ponekad u glavi čujem zanimljivu melodiju, ponekad istražujem harmonijske progresije na klaviru i kad nađem one koje su mi najzanimljivije nastavim se igrati s njima sve dok se ne pretvore u pjesmu, a ponekad kao da se spojim s nepresušnim izvorom kreativne energije za skladanje”, izjavio je Kaplowitz. Joe Kaplowitz ovogodišnji je dobitnik glazbene nagrade Porin, povodom čega smo se prisjetili recenzije nagrađenog albuma iz pera Davora Hrvoja.
 
Dobitnik nagrada Status i Porin, pijanist, orguljaš i tubist Joe Kaplowitz je od 2014. redovni član Jazz orkestra HRT-a za koji piše mnogobrojne aranžmane i skladbe. Snimanju ovog CD-a prethodio je koncert pod nazivom 100% Organic Concert koji je s tim orkestrom održao 11. svibnja 2017. u dvorani Gogona MSU-a. Uvrstio je jedanaest vlastitih skladbi pisanih u stilu funk jazza, među kojima i Donna Lee is Pissed Off za koju je dobio nagradu Porin u kategoriji najbolje jazz skladbe. “Volim tu skladbu jer izaziva sjajnu reakciju kod ljudi i osjećam da se kroz nju mogu istinski povezati s publikom”, rekao je Kalpowitz. Sva su djela nastala je kroz njegovo dugogodišnje istraživanje tradicije američkih big bandova i stvaralaštva njemu najdražih Hammond orguljaša, onih koji su stvarali tradiciju jazza na tom glazbalu: Jimmyja Smitha, Jacka McDuffa, Dona Pattersona, Larryja Younga, Richarda “Groovea” Holmesa, Jimmyja McGriffa, Charlesa Earlanda, Joeyja DeFrancesca, Dana Walla i Larryja Goldingsa, ali i rock i fusion orguljaša kao što su Jan Hammer, Keith Emerson i Thijs van Leer. Svi su oni odigrali važnu ulogu u njegovom poimanju i sviranju tog glazbala. Na ovom albumu, što ga je, zvukom na tragu spomenutih orguljaša, ostvario s Jazz orkestrom HRT-a pod ravnanjem Andreasa Marinella, predstavlja se kao autor skladbi različitih karaktera, stilova, tempa i instrumentacija pisanih za orkestar i Hammond orgulje koje je prvi put čuo kao devetogodišnjak i čiji ga je topli zvuk i ogroman raspon frekvencija, pogotovo basova, očarao. Ta zaluđenost traje do današnjih dana. Primjerice, u razdoblju karijere dok je živio u New Yorku utemeljio je i vodio Joe Kap Organ Trio. No, pred sebe je postavio zahtjevan zadatak, jer zvuk orgulja nije često zastupljen u aranžmanima jazz orkestara. Zato možemo reći da je ostvario hvale vrijedno sveobuhvatno glazbeno djelo.
 
Skladbe su nastale na osnovu životnih iskustva, ali i proučavanja djela slavnih autora, posebice Dukea Ellingtona, Theloniousa Monka i Charlesa Mingusa. “Ponekad u glavi čujem zanimljivu melodiju, ponekad istražujem harmonijske progresije na klaviru i kad nađem one koje su mi najzanimljivije nastavim se igrati s njima sve dok se ne pretvore u pjesmu, a ponekad kao da se spojim s nepresušnim izvorom kreativne energije za skladanje”, izjavio je Kaplowitz. U tim se djelima osjećaju autentični jazz i blues pristup i veliko iskustvo koje je stjecao svirajući s uglednicima svjetske jazz scene, među ostalima s Eddiem Danielsom, Jamesom Moodyjem, Davidom “Fatheadom” Newmanom, Koko Taylor, Luckyjem Petersonom, Abrahamom Burtonom, Wessom Andresonom i Wycliffom Gordonom. Kaplowitz je ujedno aranžer svih djela, a budući da nisu sva izvorno pisana za orkestar, na tom je području ostvario još jednu autorsku kvalitetu. No, budući da često piše aranžmane za izvedbe Jazz orkestra HRT-a, on ih je ostvario s razumijevanjem, u duhu tradicije te glazbe, ali tako da je zadržao vlastitu skladateljsku osobnost, a djela je prilagodio orkestru, zapravo članovima ovog orkestra. Zvuk orgulja stopio je sa zvukom jazz orkestra inkorporirajući princip sviranja basa i klavira kao jednog instrumenta u ritam sekciji. Također, mnogi akordi koji se sviraju na orguljama zapisani su u sekcijama puhača. Uostalom on je studiozno pročio stvaralaštvo aranžera kao što su Bill Strayhorn, Gil Evans, Charles Mingus i Thad Jones, što mu je pomoglo u otkrivanju tajni zanata, ali i poimanju raznih metoda i prvorazrednog načina spajanja skladbi s karakterom orkestara.
 
Piše: Davor Hrvoj
 
(Preuzeto iz Cantusa, br. 218/219, siječanj 2020.)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja