U “novom normalnom” jazz je i dalje “staro nenormalan”

U “novom normalnom” jazz je i dalje “staro nenormalan”
Datum objave:
28.09.2020.

Na otvorenju ovogodišnjeg festivala Jazz.hr jesen, koji će se od 14. do 17. listopada u orgenizaciji HDS-a održati u Koncertnoj dvorani “Blagoje Bersa” na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, nastupit će profesori te Akademije. Naime, iako na Akademiji još uvijek nije otvoren jazz odjel, neki su profesori veliki znalci na području klasične i jazz glazbe. U četiri programa prve večeri predstavit će se David Gazarov u solističkom pijanističkom recitalu, trio gitarista Elvisa Penave, The Cool Jazz Duo koji čine pijanist Veljko Glodić i saksofonist Saša Nestorović te pijanist Vladimir Babin u solističkom recitalu. Svi će oni, tijekom trajanja festivala, održati glazbene radionice u dvorani Hrvatskog društva skladatelja.

“Na koncertu u Zagrebu izvest ću nekoliko poznatih jazz skladbi u suptilnim aranžmanima za solo klavir, transkribirano od samih autora, ili u mom vlastitom aranžmanu”, rekao je Vladimir Babin u razgovoru za Novi list. “Nadam se da će se dopasti auditoriju, kako u dvorani, tako i putem radija, televizije ili možebitnog internet streaminga. U trenutnom “novom normalnom” svjetskom poretku prava je vijest da je jazz i dalje “staro nenormalan” i da će po svemu sudeći još dugo takav i ostati. Na naše neizmjerno zadovoljstvo.”

Monstruozna rješenja

Babinovo glazbeno obrazovanje, kao i profesionalnu karijeru prati čitav niz nagrada i zapaženih solističkih recitala u Hrvatskoj i inozemstvu. Kao učenik i student osvajao je prve nagrade na državnim natjecanjima, a 1977. za izvedbu 3. Beethovenova koncerta za klavir i orkestar sa Zagrebačkom filharmonijom dobio nagradu “Franjo Ksaver Kuhač”, te Majsku nagradu mladih. Dobitnik je Rektorove nagrade kao najbolji student diplomant 1985. Godine. 2017. dobio je visoku strukovnu nagradu HDGU-a “Milka Trnina” za solistički recital u Hrvatskom glazbenom zavodu 2016.

Pijanist i povremeni skladatelj i aranžer, Vladimir Babin se jazzom amaterski bavi još od osnovnoškolskih dana na glazbenoj školi u Osijeku. “Na zgražanje svoje stroge ali predivne profesorice klavira kriomice sam sviruckao Joplinove ragtimove, te “skidao” i harmonizirao neke tada poznate melodije”, rekao je. “Naime u tadašnje vrijeme nije bilo dostupnih materijala, nota, interneta i sl.”

Kasnije, uz dostupnost snimki, nota i udžbenika Babinov interes se proširio, pa je na svoje recitale klasične glazbe redovno uvrštavao i neke jazz skladbe i aranžmane. “Uglavnom su to bile skladbe mojih omiljenih jazz pijanista: Davea Brubecka kojeg sam jednom prilikom gledao i slušao u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” i zaljubio se u njegov opus, ali i Oscara Petersona i Keith Jarretta, a kasnije i Chicka Coreae, Herbiea Hancocka i mnogih drugih”, rekao je.

Babinov glazbeni ukus, kad je riječ o jazzu, proizlazi iz estetike klasične glazbe, a mnoge su njegove izvedbe zasnovane na spoju jazza i klasike. Zapravo, on prirodno i s razumijevanjem pomiruje te svoje dvije ljubavi.  “Kad bih se morao opredijeliti za moju omiljenu vrstu jazza, bili bi to klasični jazz standardi i jazz balade, a jako volim i latin jazz”, rekao je. “Ta harmonizacija mi je fenomenalna. Silno poštujem suvremene fusion jazziste i mnoštvo sjajnih glazbenika modernijeg izričaja, ali me vrlo brzo “umore” i nemam želju to slušati opet i ponovo. A to mi je najvažniji kriterij pri izboru glazbe – da nešto ili nekog želim ponovo slušati, kao recimo Jacoba Colliera. Svaki put sam zapanjen njegovom energijom, genijalnošću i monstruoznim harmonijskim sklopovima i rješenjima. Alien!”

Rastakanje okvira

Upravo je Babin kompetentna osoba koja može objasniti razlike i sličnosti jazza i klasike, ali i njihovu povezanost. “Klasični pijanizam i jazz imaju, naravno, puno dodirnih točaka, ali osnovna razlika je u tome da klasičari zadanu materiju trebaju što vjernije dovesti do perfekcije poštujući ogroman broj parametara i dodati tome svoj osobni “touch”, dok jazzisti imaju svu slobodu rastočiti zadani okvir držeći se osnovne forme – teme - ponekad tek u naznakama, te pritom upotrijebiti svu raskoš svog talenta kako bi svaki put drugačije iznijeli materijal oplemenjen novim idejama i improvizacijama”, rekao je. “Ne mogu se odrediti što je teže ili lakše, ali je činjenica da je vrlo malo tako svestranih glazbenika koji su postigli vrhunske rezultate u obje grane. Eto, imat ću čast 14. listopada u Dvorani “Blagoje Bersa” biti u društvu nekolicine takvih, mojih kolega s Muzičke akademije u Zagrebu: Saše Nestorovića, Veljka Glodića, Davida Gazarova i Elvisa Penave, o kojima imam samo birane riječi hvale za njihov opus.”

U spomenutoj dvorani Babin je 2. svibnja 2018. nastupio na festivalu Jazz.hr/proljeće s našom istinskom divom Radojkom Šverko i riječkim jazz glazbenicima, bubnjarem Tončijem Grabušićem i kontrabasistom Henryjem Radanovićem. Snimku s tog sjajnog koncerta pod nazivom “As Time Goes By - American Songbook”, diskografska kuća Croatia Records je objavila na CD-u koji je nekoliko tjedana bio prvi na listi svih prodavanih albuma, a ne samo jazza. “Nastupili smo ne sluteći da će materijal s tog koncerta biti snimljen i kasnije bez ikakvih intervencija i postprodukcije objavljen na dvostrukom CD izdanju. Nesumnjivo je Radojka Šverko privlačna i mlađim generacijama koje niti ne znaju da je pjevala na najvećim svjetskim scenama, a pogotovo da je izvanredan interpret baš tih najpoznatijih jazz standarda kao što su “Autumn Leaves”, “As Time Goes By”, “Over the Rainbow”, “The Man I Love”, “The Girl From Ipanema”...

Jazz dijalog

Uz do sad pet objavljenih solističkih koncertnih albuma klasične glazbe, Babin je snimio tri CD-a na kojima se predstavio kao jazz pijanist. Na prvome, koji je nazvao “Jazzyland” po njegovoj autorskoj skladbi, a zapravo jazzy obradi poznate Mozartove teme koja je uvrštena u curriculum nastave glazbenog odgoja u šestom razredu osnovne škole kao ogledan primjer jazz varijacija, svira solo klavir. U skladu s podnaslovom, “In the Mood for Love”, album donosi romantičan ugođaj. Drugi CD proizašao je iz dugogodišnje suradnje s njegovim prijateljem i vrsnim saksofonistom, Osječaninom Zlatkom Baraćem. Nazvali su ga “Moodology”, a snimili kao instrumentalni jazz dijalog tenor saksofona i klavira, bez standardne ritam sekcije, s desetak poznatih jazz standarda kao što su “Moonglow”, “Autumn in New York”, “Softly as In a Morning Sunrise”, “Angel Eyes, “The Preacher i drugi. Treći je već spomenuti dvostruki CD “As Time Goes By” s neponovljivom i fascinantnom Radojkom Šverko s kojom Babin surađuje već više od četvrt stoljeća. “Radojka Šverko je, uz dužno poštovanje svim ostalima, po mom skromnom mišljenju uz Olivera Dragojevića najveća pjevačica s ovih naših prostora”, rekao je. “Njima je apsulutno mjesto uz bok najvećim svjetskim pjevačima ikad.”

Kao glazbeni pedagog Babin je predavao i nekim današnjim jazz glazbenicima. S obzirom da njegov pedagoški rad seže poprilično u dvadeseto stoljeće - počeo je raditi na Glazbenoj školi u Osijeku još davne 1985., a na Muzičkoj akademioji u Zagrebu 1997. - kroz njegovu klasu je prošlo, što redovnom nastavom, što raznim seminarima, ljetnim školama i sl., više od dvjesto učenika niže i srednje glazbene škole, još barem toliko privatnih učenika, te više od pedeset studenata klavira. Neki od njih iskazali su veliko zanimanje i talent za jazz glazbu, a kasnije se i usmjerili tim putem, i danas su sjajni jazzisti, članovi ansambala i vrhunski solisti, skladatelji i aranžeri, primjerice Luka Žužić ili Zvjezdan Ružić.

Visoka civiliziranost

Babin nije izgubio kontakt s njima, prati njihov rad, kao i rad ostalih mlađih jazz glazbenika, posebice onih koji djeluju na riječkom području. Primjerice, s velikom je pažnjom patio njihove nastupe na ovogodišnjem festivalu JazzTime Rijeka. Bila je to prilika za njihov ponovni susret i razmjenu mišljenja. “Zanimljivo je kako je baš riječka glazbena scena, kojoj i ja kao naturalizirani Riječanin pripadam, iznjedrila plejadu vrhunskih jazz glazbenika, poznatih i priznatih u svijetu, a ne samo kod nas”, rekao je. “Peter Ugrin, Darko Jurković, Elvis Stanić, Elvis Penava, Tonči Grabušić, Branimir Gazdik, braća Zvjezdan i Vedran Ružić, Ivo Popeskić, Goran Rukavina, Henry Radanović, Denis Razumović, Bruno Mičetić, Zvonimir Radišić, Damjan Grbac koji je i voditelj festivala, a sigurno sam još mnoge zaboravio u ovom trenutku. Možda je razlog tolikoj koncentraciji jazz talenata karakter same jazz glazbe. Naime, ona zaista ne poznaje nikakve opipljive okvire, stegu, striktne zakonitosti niti ograničenja, a čini mi se da je grad Rijeka upravo simbol takve otvorenosti, tolerancije, neisključivosti i, zašto to ne istaknuti, visoke civiliziranosti svojih žitelja. To je uvijek jako dobro za umjetnost, pa tako i za jazz kao glazbeni izričaj. Jedan od pokazatelja te širine je i JazzTime, jesenski festival jazza u Rijeci koji iz godine u godinu dokazuje koliko vrsnih glazbenika i ansambala postoji tu oko nas i kojima svakako treba dati priliku i mogućnost da pokažu svoj neosporni talent i predanost jazzu.”

 

Davor Hrvoj

 

(Preuzeto iz Novog lista od 28. rujna 2020.)

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja