Čuvari riznice velikana hrvatskog jazza

Čuvari riznice velikana hrvatskog jazza
Datum objave:
11.10.2020.

Mario Mavrin, uoči nastupa trija Jazz Continuo na 30. festivalu Jazz.hr/jesen

                  U organizaciji Hrvatskog društva skladatelja od 14. do 17. listopada u Dvorani “Blagoje Bersa” na Muzičkoj akademiji u Zagrebu održat će se jubilarni 30. festival Jazz.hr/jesen. Festival će započeti nastupima profesora na spomenutoj Akademiji: pijanista Vladimira Babina, saksofonista Saše Nestorovića i pijanista Veljka Glodića, trija gitarista Elvisa Penave te pijanista Davida Gazarova. Sljedeće večeri nastupit će trio Jazz Continuo, potom kontrabasist Tihomir Hojsak i tamburaš Filip Novosel s gostom, slovenskim bubnjarem Žanom Tetičkovićem, a zaključni koncert održat će englesko-američka pjevačica Lucy Woodward. Zbog mjera sigurnosti i smanjenog broja mjesta u publici svi će nastupi biti emitirani putem streaminga na platformi HRTi, a HTV će snimiti sve koncerte koji će biti prikazani u redovnom terminu emisije Vrijeme je za jazz urednice Melanije Pović Jagarinec.

                  Poseban događaj bit će nastup trija Jazz Continuo 15. listopada, koji će se emitirati uživo na 3. programu HTV-a. Naime taj je trio, koji djeluje pod sloganom “glazba Boška Petrovića”, posvećen izvedbama djela ovog, najpoznatijeg glazbenika u povijesti hrvatskog jazza - vibrafonista, skladatelja, producenta, promotora, glazbenog pedagoga, diskografa i vlasnika jazz kluba. Jazz Continuo ostaje vjeran posebnom zvuku postave vibrafona - gitare - basa, kojom je trio Boška Petrovića desetljećima šarmirao publiku. Skladbe napisane za taj trio i druge koje je Trio svirao na svojim koncertima, obogatile su jazz u našoj sredini, ali su i otvorile put daleko izvan njezinih granica. Basist Mario Mavrin, gitarist Primož Grašič i vibrafonist Vid Jamnik njegove skladbe izvode s dubokim razumijevanjem, između ostalog uključujući Bošku svojstvene ekstravagancije, tajne i štosove koje su poznate samo najbližim suradnicima. Oni Boškovo autorsko stvaralaštvo održavaju živim, oni ga žive!

Umjetničko uho

                  O tome koja je svrha postojanja trija Jazz Continuo, Boškov najdugovječnji suradnik i uz Grašića član Boškovog trija, basist Mario Mavrin je uoči koncerta na Jazz.hr-u rekao: “Velika nam je želja bila nastaviti djelo Boška Petrovića, što podrazumijeva skladbe koje je obožavao i njegova autorska djela, dakle kompozicije koje je godinama komponirao i izvodio s raznim sastavima, kao i da sačuvamo taj zvuk koji je za naše podneblje, i u Boškovo vrijeme i sada, ipak specifičan, jer vibrafon nije uobičajen instrument.

Zapravo, rijetko se govori o Bošku Petroviću kao skladatelju, a on je bio naš najplodniji jazz skladatelj. Krasila ga je maštovitost, pisao je skladbe koje su potpuno drukčije od drugih, prepoznatljive. Bio je poseban, samosvojan. Sve to činilo ga je vrhunskim skladateljem. “Mnogi ne znaju da je Boško bio plodan kompozitor, još iz vremena Zagrebačkog jazz kvarteta, a kasnije s raznim ansamblima, kao što je Nonconvertible All Stars”, rekao je Mavrin. “Mnoge je ostvario u suradnji sa svojim prijateljem, gitaristom Damirom Dičićem koji je bio i izvanredan aranžer. Boško je koketirao je s raznim ritmovima i raznim mjerama i to vrlo uspješno. Sve što ga je okruživalo znao je prebaciti u glazbu, bilo kakav simpatičan događaj, da ne govorim o dobrim knjigama, slikama, društvu, filmovima, odnosno o glumcima, režiserim, lijepim ženama, njemu je sve to davalo povoda i ideju. Sve oko njega, ispred njega, iza njega, sa strane, sve jedno. Dakle čak i njegova divna majka, koju je Boško obožavao, imala je svoj naslov – “Valtz For Jazz Mama”. Neke od njegovih pjesama su na koncu i nama postali standardi. Manje je poznato da je izvanredno crtao, jako lijepo pisao. Dakle, imao je široku umjetničku ruku i uho.

Jedna od karakteristika Boškovih skladbi, ali i izvedbi, bila je dramatika, ali kad je riječ o njemu dramatika je bila prisutna u mnogim situacijama, pa i na turnejama. “Kad se Boško probudio već je počela drama”, rekao je Mavrin. Šalim se, bio je zahvalan za turneje. Nevjerojatna je bila njegova disciplina. Dakle, jedino od te drame bilo je maltretiranje kuhara ili konobara, i to tim redosljedom, ali kad je to riješio: hranu i piće, bila je nevjerojatna disciplina. Od putovanja po svijetu zgodan je trenutak bio kad smo došli u Bombaj što u ono vrijeme nije bilo jednostavno. Kad smo izašli iz aviona i sreli se s potpuno drugom vrstom klime: vlage, topline, ne znam čega, ustanovili smo se da nas nitko nije dočekao i da nitko ne zna da trebamo doći. E to je u Indiji bio poseban zadatak, ali činjenica je da ga je Boško riješio za dva sata. Trebao mu je samo dobar kontakt sa dobrim engleskim i nekoliko telefonskih razgovora da se shvatilo da smo već u Indiji. Bio je nevjerojatno snalažljiv.

Tajna tišine

Poseban je bio zvuk koji je Boško razvio svirajući vibrafon, ali i zvuk koji je ostvarivao sa svojim triom. “Želimo zadržati taj zvuk”, rekao je Mavrin. “Vibrafon je specifičan instrument, iako se ipak radi o klavijaturi. U svijetu je bilo divnih momenata s vibrafonom i klavirom. George Shearing je to imao s klavirom i vibrafonom, a poslije Gary Burton i Chick Corea. U našim prostorima takav je zvuk zapravo prvi put napravio Boško, ako ne računamo Zagrebački jazz kvartet koji je bio slika Modern Jazz Quarteta, po postavi, po zvuku i po svemu, ali dolaskom Damira Dičića, odnosno gitare, taj se zvuk promijenio. Jedna od najvažnijih ili najkvalitetnijih Boškovih glazbenih suradnji je bila s pijanistom Nevenom Frangešom, što je Bošku bila najteža disciplina, jer se radi o duu, dakle stalno svira klavir, stalno svira vibrafon, jedan drugog nadopunjuju, jedan drugom odgovaraju - ta interakcija - odmora nema. Bilo je to nešto najbolje u Boškovoj karijeri.

                  Govorimo li o glazbenoj estetici, možemo reći da se radi o komornom jazzu. “Komorno zato jer je dinamika potpuno drugačija”, rekao je Mavrin. Interesantno je da su u toj postavi dva električna instrumenta koja su iza vibrafona, koji ga, ne mogu reći prate li ga ili ne jer smo bili apsolutno ravnopravni u svemu tome, ali je činjenica da je ta dinamika jednaka nekom gudačkom kvartetu, a izmjena raznih dionica je dosta slična tome. Jednom smo imali snimanje u Beču, kao trio s bečkim gudačima. Bio je to događaj za pamćenje. Kad su glazbenici vidjeli električne instrumente: gitaru i bas gitaru, to je izazvalo čuđenje, međutim nakon prve snimljene pjesme zavladalo je oduševljenje. Nisu očekivali da će to biti tako tiho, prilagodljivo, a upravo je to bila odlika i cijela Boškova misao, da to bude decentno, tiho. Tajna je u tome da je trio svirao bez bubnjara, jer nema puno bubnjara kao što je bio Martin Drew koji je godinama bio naš divan suradnik, takvih bubnjara koji se mogu prilagoditi tako tihom sviranju i takvoj dinamici. Nemojmo zaboraviti da je Boško uvijek imao dobre bubnjare. Možemo početi od Silvija Glojnarića koji je u počecima zagrebačkog jazza kojih se ja sjećam, imao jednu od najboljih i desnih i lijevih ruka, a poslije toga mogu reći da je došao Ratko Divjak ili istovremeno Salih Sadiković, od kojih se ne zna koji je bio bolji. Mnogi ne znaju da je Boško i sam svirao bubnjeve i to jako dobro, američki, jedino što je, volim se šaliti, mogao svirati samo petnaest minuta, sve dalje boli ruka i rame.

Fraziranje, misao, dah

Govorimo li o Boškovom skradateljskom radu, nije to bilo samo pisanje motiva, tema. Naime, on je, kad je pisao skladbu, o njoj stvarao širu sliku, poput aranžera koji vodi računa o tome kakva će biti priprema za donošenje teme, ugođaj, dinamika, darmatika... “Znao je čime raspolaže od trenutka kad je dobio ideju, misao, pjesmu, kompoziciju, liniju. Ako je imao veliki ansambl na raspolaganju, u to vrijeme – bila su vremena kad su Damir Dičić i Boško Petrović vodili big band – odmah je razmišljao o ansamblu koji će to izvoditi. Ali nije direktno radio aranžmane jer je davao veliku slobodu suradnicima, osim u postavi big banda kad su te note bile zadane, što je rješavao Dičić. Melodije i njegove ideje uvijek su ostale iste, ali s vremenom su se stvari na koncertima razvijale, i to na bolje. Boško je imao divan rukopis i često je pisao minijature, što smo zvali tramvaj-karte. Kaže se krasopis. Imao je nevjerojatno mirnu ruku - sitne notice, male crtice. Kratku informaciju složio bi na mali komadić papira, na račun koji bi dobio od konobara. Primož i ja bismo ga pitali: “Zašto nam to pišeš, jer mi ćemo tako i tako svirati po svome”, na što bi Boško odmah rekao: “Dečki, već sam napisao po vašem.”

Kao što je trio  Jazz Continuo izravni sljednik trija Boška Petrovića, tako je slovenski glazbenik Vid Jamnik, kome je Petrović bio mentor, njegov izravni sljednik što se tiče sviranja vibrafona. “Boško je bio sklon edukaciji, odnosno malo se zna da je svima pružao priliku”, rekao je Mavrin. “Smijem li neskromno reći, ja sam proizvod toga, ali sjećam se da su svi, moja generacija u ono vrijeme, imali priliku, još u Teatru &TD Studentskog centra koji je u ono vrijeme bio baza kulture, pa i baza jazza. U novije vrijeme to je radio i na Ljetnoj jazz školi Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu gdje je prema svima bio jednak. Svima je posvećivao jednako vremena, pažnje i zadataka, međutim u prvom trenutku shvatili smo da je Vid u prednosti i tijekom godina to se pokazalo točnim. Rezultat je briljantan. To su bile smiješne situacije kad je Vid svirao na Boškovom vibrafonu i virio iznad njega jer se jedva vidio. Vid je Boškov nasljednik jer je bio najuporniji, pokazivao je nevjerojatan napredak i jedini je prihvatio, bez imalo muke, bez ikakvog napora, kompletan Boškov repertoar, njegovo razmišljanje i fraziranje, misao, dah. Publika je primijetila da se na koncertima Primož i ja pogledamo... To kažu ljudi koji dobro poznaju Boškovo sviranje. Kao što bi Boškov prijatelj Georgie Fame rekao: “Kad zatvorim oči kao da čujem Boškovo sviranje.” Vid je bio njegov najbolji učenik, a to je potvrdio sa završenom školom u Bostonu i još malo pa završenom jazz školom New Yorku. On svira kompletan Boškov repertoar i tako je nastala ta ideja, ta fraza Jazz Continuo, s podnaslovom “Glazba Boška Petrovića.

 

Davor Hrvoj

 

(Preuzeto iz Novog lista od 11. listopada 2020.)

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja