Prepuštam se igri života

Prepuštam se igri života
Datum objave:
02.06.2022.

Zvjezdan Ružić je 22. svibnja u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci održao koncert na kojem je promovirao svoj novi album “Inspiration”.

Zašto baš u Rijeci?

U Rijeci je sve počelo, pa joj se uvijek vraćam. Gdje god da moja glazba i ja otputujemo, nikad neću zaboraviti moje prve jazz koncerte po riječkim klubovima i moja dječačka sanjarenja da jednoga dana nastupim u riječkom kazalištu. Riječki HNK nosi posebnu težinu. Na toj pozornici nastupilo je toliko velikih umjetnika, izvedeno je toliko velikih djela. Poželio sam da moj novi album, moja nova priča, dobije blagoslov mog grada, ljudi koji me znaju odmalena, koji su me davnih dana prepoznali i podržali na mom glazbenom putovanju. Zato Rijeka, zato riječko kazalište.”

Radoznalo dijete

Što te nadahnjivalo za pisanje nove glazbe?

Nekad je to situacija, interakcija, uglavnom je to moj život, ali ponekad i tuđa nepravda. Tako je nastala i skladba “Who Taught You That”, inspirirana onim tužnim danom kada je od strane policajca u New Yorku ubijen George Floyd. Inspiraciju ne tražiš, ona te jednostavno obuzme, preuzima vodstvo. Na tebi je samo da joj se prepustiš i stvaraš.

Kako se tvoj projekt Pianotron razvijao i u kakav je karakter te glazbe danas, na ovom albumu?

Sve je krenulo od ideje da spojim koncertni klavir i mellotron. Potom sam došao na ideju da nadogradim zvuk s još jednom pedalom koju sam svirao lijevom nogom. Zatim sam u čitavu priču uključio laptop u kojem dodatno dorađujem zvuk mellotrona i pedala. Nakon toga došla je druga pedala… Danas ih imam 6. Zvuk Pianotrona u ove dvije i pol godine podosta se promijenio jer to znači da moja glazba i ja rastemo, razvijamo se, putujemo. Umjetnost nikad ne smije stajati na mjestu. Smatram da je zadatak umjetnika da uvijek zadrži to radoznalo dijete u sebi, uvijek spremno kopati dalje, tražiti nove odgovore. Koliko god se oni činili bespotrebni, suvišni - nikad nisu. U tim propitkivanjima je zapravo - sve.

Djelić duše

Zašto si kao goste uključio upravo Josipu Lisac i Luku Paljetka?

Na mom glazbenom putovanju imao sam veliku sreću biti prepoznat od tih tako velikih ljudi i umjetnika. Oni su na samom početku Pianotrona prepoznali moju priču, vidjeli tu sliku u slici, podržali me i onda kada drugi još nisu vidjeli tu sliku. Oni imaju posebno mjesto u mom srcu. Posebno sam sretan što su nastale ove glazbene suradnje koje su zauvijek i notama zabilježli naša prijateljstva, naš susret u ovom životu, svemiru. Suradnja sa Lukom Paljetkom bila je neočekivana. Te nedjelje Luko mi je pročitao stihove našeg zajedničkog prijatelja, fra Ivana Kramara, također pjesnika. Ivini stihovi i Lukin glas pogodili su me ravno u dušu. Odmah sam znao da želim zauvijek nositi tu poruku života na svom albumu, na svojim koncertima. Ne volim niti želim planirati i kalkulirati - što je moje, pronaći će me. Tako me je i ova pjesma pronašla, tako će me pronaći i sve ono lijepo što tek dolazi. Prepuštam se tom neznanju, toj igri života.

Iako je tvoja umjetnost, u performativnom smislu, često bila vezana uz vodu, do sad još nisi ronio. Zašto si sad zaronio?

Najteže je zaroniti u sebe, tražiti sebe u sebi. Danas svi trče u društvo, u galamu, ne bi li izbjegli tu tišinu. U toj tišini naše duše kriju se svi odgovori za naš život. Ipak, kao da je lakše ignorirati ih. Kako da spoznam svijet ako nisam upoznao samoga sebe? Kako da zavolim išta oko sebe, dok ne prepoznam tu ljubav u sebi samome? Upravo to je poruka naslovnice ovog albuma. Zaroniti u sebe kako bi spoznao sebe. Prije tri godine dozvolio sam si taj nimalo lak uron u želji da spoznam što doista moja duša treba, traži… Na tom putovanju nastale su ove skladbe, ove priče, ovaj album u kojem sam ostavio zadnji djelić svoje duše.

Davor Hrvoj

(Preuzeto iz Novog lista od 19. svibnja 2022.)

 

© 2008-2022 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja