Pobjednik je bila oduševljena pulska publika

Pobjednik je bila oduševljena pulska publika

Sastav Nocturnal Four Ratka Zjače nastupio na festivalu Backstage Live u Puli

 

            U posljednjem ovogodišnjem koncertu festivala Backstage Live Pula, na kojem su se već pr4edstavili Habib Koite i Melissa Aldana, 25. je srpnja u pulskom Istarskom narodnom kazalištu nastupio međunarodni kvartet Nocturnal Four što ga vodi hrvatski gitarist Ratko Zjača koji živi i djeluje u Nizozemskoj. Uz njega svirali su američki bubnjar John Riley, talijansko-slovenski orguljaš Renato Chicco i talijanski tenor i sopran saksofonist Stefano Bedetti.

Glazbene fantazije

            Na programu su bile Zjačine skladbe s oba albuma četvorke: “Life On Earth”, na snimanju kojeg je bubnjeve svirao Antonio Sanchez, i “Light In The World” koji je snimila upravo ova postava s pulskog koncerta, ali i neke nove koje će snimiti za sljedeći album o kojem znamo samo da će na njemu svirati treći bubnjar, također jedan iz elitnog kluba. Zapravo bubnjari su glavne zvijezde ovih projekata, glazbenici koji svojim pristupom zamjetno utječu na zvuk i identitet benda. Dok je Sanchez bio oštriji i agresivniji, Riley je mekši, stapa se s bendom, donosi mirnoću i drži sve konce u svojim rukama. Na tom tragu je i Chicco, feelingaš koji ne zna što znači razmetanje, koji svira za druge i strpljivo čeka svoju priliku za solo, a kad ga dočeka pokazuje svoju muzikalnost i osjećajnost, poznavanje jazz tradicije te vještinu ubacivanja smislenih citata. Bedetti pak donosi više moći u zvuk sastava, obogaćuje ga, pumpa, dominira. Svi zajedno, pak, znaju kako treba pažljivo osluškivati i na osnovu trenutne situacije razmijenjivati dijaloge, znaju kako treba spontano reagirati u bilo kojoj situaciji.

            Zato su izvedbe uživo bile drukčije nego na albumu. Naravno teme su zakon i treba ih poštovati, ali razrada je već druga stvar. Oni koji su preslušali albume, na ovom su se koncertu osvjedočili u ono u što se svi jazzisti kunu, ali nisu svi sposobni provesti u djelo - niti jedna izvedba, niti jedan solo ne bi smjeli biti isti, a pritom se ne smije izgubi nit koja povezuje trunutno nadahnuće s osnovnom temom.

            Zjača je gitarist koji se drži svog osebujnog stila, uvijek prepoznatljiv, precizan i elokventan, ali za njegovo je stvaralaštvo možda važnije to što pred sastav donosi svoje glazbene fantazije, naravno znalački oblikovane u jazz predloške koji djeluju motivirajuće na one koji ih sviraju. Njegova su djela autentična i samosvojna, razotkrivaju karakter autora, a on se zasniva na posvećenosti raznim vrstama umjetnosti, ali i putovanjima, iskustvima stečenim u raznim situacijama. Svaka skladba donosi drukčiju priču, svaka na svoj način pobuđue pažnju i znatiželju.

Jedinstvene zamisli

            Zapravo radi se o glazbi koja izlazi iz okvira ustaljenih kanona i jako je važno kako je shvaćena i tumačena od glazbenika. Zjača je u ovom slučaju imao pobjedničku situaciju. Naime, njegove ideje interpretirali su vrhunski glazbenici bogatog iskustva u izvedbama različitih stilova, a ujedno i njegovi stalni suradnici koji dobro znaju kako razmišlja i diše, koji znaju kako ih trebaju tretirati. Zato je publika u INK prisustvovala jedinstvenom glazbenom doživljaju, prezentaciji novih glazbenih zamisli, jedinstvenih u svjetskim okvirima, ali i u opusu Ratka Zjače. Naime, on je do sad osmislio niz autorskih, stilski različitih projekata za koje je mudro odabrao glazbenike za koje je znao da će upravo oni s razumijevanjem tumačiti takav glazbeni diskurs. To su uvijek bili od reda uglednici na svjetskoj jazz sceni, primjerice Reggie Workman, Jimmy Cobb, Miroslav Vitous, Adam Nussbaum, Randy Brecker, John Patitucci, Steve Gadd, Antonio Sanchez i drugi. Tako su i Riley, Bedetti i Chicco idelani suradnici za izvedbe novih Zjačinih djela.

            No na kraju koncerta pokazao je i svoju drugu stranu. Izvedbama dvaju standarda odao je poštovanje tradiciji na kojoj zasniva i razvija svoj glazbeni jezik. Naime, predivne su bile izvedbe balade “For Heaven's Sake” te skladbe “Afro Blue” s uzbudljivim razgovorom saksofona i bubnjeva u gorljivoj, žustroj raspravi koja je završila bez pobjednika. Zapravo pobjednik je bila publika koja je prezadovoljna  otišla s koncerta. Dokaz su reakcije oduševljenja poslije koncerta i red koji se stvorio na izlazu jer su svi željeli čestitati akterima ove dojmljive pulske večeri.

Davor Hrvoj

 

(Preuzeto iz Novog lista od 27. srpnja 2022.)

 

© 2008-2022 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja