Jazz Point Novi Zagreb: Lana Janjanin Quartet
Lana Janjanin – klavir i vokal
Tomaž Gajšt – truba
Jošt Lampret – kontrabas
Žiga Smrdel – bubnjevi
Petak, 24. svibnja 2024., 20 sati
Velika dvorana Centra za kulturu Novi Zagreb
Ulaz je slobodan!
Kako ste oformili vaš novi kvartet?
Do toga je došlo iz kombinacije spontanih i logističkih razloga. Naime, glazbenici ritam sekcije s kojom sam svirala u „starom“ kvartetu žive u Beču, trubač živi u Ljubljani, a ja u Zagrebu. S obzirom na naše popunjene rasporede i geografsku udaljenost, nismo se baš mogli često nalaziti za probe i znala sam da ću kad-tad morati naći neko rješenje tog logističkog problema. A to se rješenje onda nametnulo spontanim upoznavanjem još dvoje glazbenika iz Ljubljane – kontrabasista Jošta Lampreta i bubnjara Žige Smrdela – na Ponta Lopud Jazz Festivalu, gdje smo prošlo ljeto bili polaznici masterclassa u organizaciji naše drage kolegice i svjetski priznate hrvatske glazbenice Thane Alexe.
S obzirom na blizinu Ljubljane i činjenicu da je trubač Tomaž Gajšt, koji je već bio član benda, također tamo, nova „ljubljanska“ postava kvarteta se nametnula kao najbolje rješenje.
Zašto upravo s ovim glazbenicima?
Pa kao prvo ću navesti „očigledan“ razlog – činjenicu da su oni redom vrhunski glazbenici, ponajbolji mladi slovenski jazzisti. No, to nije uvijek dovoljno za odabir glazbenika u bendu. Ono što je bilo presudno za mene je da smo na prvu „kliknuli“ i ljudski i muzički; kad smo zasvirali na jam sessionu u sklopu festivala na Lopudu, nitko nije vjerovao da je to bio prvi put da zajedno sviramo – zvučali smo već kao bend. I ja sam se tako s njima osjećala i na pozornici i u slobodnom vremenu koje smo provodili zajedno, kao da se znamo već dugo. Također, dijelimo glazbene afinitete i ukus, tako da mogu reći da se u svakom smislu stvarno dobro „kužimo“.
Kako oni korespondiraju s vašom glazbom?
Sviđa im se moja glazba, uživaju svirajući ju, a to mi je jako bitno. Nije isto svirati sa vrhunskim glazbenicima koji „odrađuju“ svirke, čitaju tvoje note i sviraju odlično, ali vidno ne osjećaju i proživljavaju tvoju glazbu na isti način kao ti. Moji glazbenici iz benda su i sami kompozitori i bandleaderi, tako da uvijek imaju konstruktivne ideje. Također, sposobni su i puni inicijativa i za organizacijski dio u bendu, što mi jako olakšava posao.
Kako ju obogaćuju?
Tek smo krenuli i veselim se procesu u kojem će svako od njih dati svoj „touch“ i dodatak mojoj glazbi, oplemeniti je svojom osobnošću i pristupom. Baš je zbog toga bitno konzistentno se nalaziti na probama i često svirati zajedno; to je način da glazba raste, a i mi kao glazbenici. Zasad mogu reći da sviranje s njima definitivno obogaćuje mene kao glazbenika, jer me inspirira da budem bolja i da idem naprijed sa svojim skladanjem i promocijom projekta, za što mi je posljednjih godina nedostajalo motivacije.
Kako komunicirate?
Preko Whatsappa, ha ha. Imamo grupu, kao i, vjerujem, svaki bend. A zovemo se telefonski kad je tako lakše i brže. I stalno se šalimo – još jedan plus kod ovih glazbenika je njihov humor.
Koje će skladbe biti zastupljene na koncertu na Jazz Pointu?
To će biti skladbe s mojih albuma „A minute of love“ i Miracles“, a možda i koji prearanžirani jazz standard. Uglavnom se u projektu koncentriramo na moju autorsku glazbu.
Kako pišete skladbe?
Uglavnom spontano, rijetko planski, osim ako imam neku narudžbu, koje obično imam više u kontekstu klasičnih ansambala. Dosad sam većinu pjesama napisala potaknuta nekom emocijom ili događajem, gdje mi je inspiracija samo „došla“. Obično su to bile neke negativne i teške emocije, povezane s nekim ne tako dobrim fazama mog života. Sad, kad sam već duže vremena sretna, teško mi je naći inspiraciju. Moram pronaći neki novi pristup u pisanju skladbi, odnosno pjesama, koje su za mene dosad bile neka vrsta samoterapije, prepričavanje proživljenih nesretnih priča.
Kako pristupate jazz pjevanju?
Uvijek kažem da sam ja glazbenica koja pjeva, a ne pjevačica. Ja nisam studirala pjevanje, već kompoziciju, i pjevanje gledam kao jedan od načina da ispričam svoju priču. Volim pjevati i jazz standarde, no primarnu ulogu svojeg vokala gledam u izvođenju svojih pjesama.
Koji/koje su vam jazz pjevači(ce) najuzbudljiviji/najuzbudljivije?
Najviše volim iskrene, „fine“ vokale, koji ne „cirkusiraju“ puno u svom izričaju, kao što neki vokalisti u jazzu rade. Trenutno na svjetskoj jazz sceni bih navela Cecile McLorin Salvant i Veronicu Swift na vrhu moje playliste, a kao bezvremenski vokal i nepresušnu inspiraciju uvijek navodim Ellu Fitzgerald. Volim slušati i Tonyja Bennetta. Od europskih vokalistica se za mene posebno ističe Tatiana Nova, a u susjednoj Sloveniji bih mogla navesti jako puno odličnih pjevačica. Najbolji hrvatski jazz pjevač za mene je Danijel Čačija.
Kako pristupate sviranju klavira?
Vjerovatno kao klasičar, s obzirom da sam cijelo glazbeno obrazovanje provela kao klasični pijanist. Vidim puno tog klasičarskog pristupa kod sebe u tonu i estetici, čak i pristupu samoj materiji (melodiji, harmoniji…). Neki bi rekli da sviram „ženski“, jer imam dosta mekani „touch“ – nisam tehničar, ne sviram glasni i brzi be-bop (iako se divim onima koji to mogu). Više sam „baladičan“ pijanist – i u jazzu i u klasici.
Koji su vam klaviristi, a koje klaviristice najuzbudljiviji?
Od „stare škole“ uvijek navodim Billa Evansa kao inspiraciju, od mlađih tu su i Brad Mehldau, Gerald Clayton, Sullivan Fortner…ima ih stvarno puno. U našoj regiji moram izdvojiti Marka Črnčeca. Što se ženskog dijela tiče, imala sam priliku nedavno upoznati i na festivalu JazzHR ugostiti dvije izvrsne mlade pijanistice, to su Julia Perminova i Francesca Tandoi – one definitivno spadaju u vrh svjetskog jazz pijanizma.
Koji su vam umjetnici/umjetnice najvažniji, od onih koji istodobno sviraju klavir i pjevaju?
Na mene su najviše utjecali Alicia Keys, Norah Jones i Jamie Cullum, koji su se probili na glazbenu scenu kad sam ja bila teenagerka, koja je i sama počela pisati pjesme te svirati i pjevati ih na klaviru. U tim formirajućim godinama me jako inspiriralo vidjeti kako oni kombiniraju sviranje klavira i pjevanje, a i njihov songwriting. Kasnije sam otkrila i Shirley Horn, čija mi se glazbena estetika jako sviđa. Interesantno je da me često uspoređuju s Dianom Krall, a nju zapravo nikada nisam posebno pratila, iako ju izuzetno poštujem kao glazbenicu.
Što je najvažnije u takvom pristupu?
Sviranje i pjevanje u isto vrijeme je ozbiljan multitasking, i samim time je veliki izazov ostati na vrhu zadatka te jednu i drugu aktivnost obavljati na istoj razini. Uvijek se nakon svirke (pogotovo kada duže traje) osjećam kao da sam radila teški mentalni fitness u kojem su sudjelovale sve moždane vijuge. Zato bih rekla da je najvažnije raditi i na sviranju i pjevanju odvojeno, da u momentu spajanja tih aktivnosti sve ide što glađe. Jer vrlo je lako izgubiti fokus tokom nastupa, a onda kontrola (i kvaliteta) jednog od tih dva elemenata počne brzo padati.
Što vam je najvažnije?
Teško je reći što je najvažnije, puno je stvari mi je važno – i u glazbi i u životu općenito… U glazbi bih rekla da mi je najvažnije da mogu stvarati bez kompromisa i prilagođavanja, da imam potpunu kreativnu slobodu i da je „moja“ glazba stvarno moja u svakom smislu. U životu mi je najvažnije održavati balans između svih svojih poslovnih i privatnih obaveza i interesa, koje su mi jednako bitne i kojih se ne želim odreći. I naravno – zdravlje.
Davor Hrvoj
