Snimio Davor Hrvoj
Zagreb, 13. lipnja 2024. – Sinoćnji nastup Makota Ozonea bio je vrhunac i zaključak ove koncertne sezone Jazz orkestra HRT-a. Karizmatični umjetnik predstavio se kao pijanist, skladatelj, aranžer, ali i vođa orkestra čija je fascinantna energija prožela članove Jazz orkestra HRT-a i brojnu publiku u Dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti.
Rođen 1961. u Kobeu u Japanu, Makoto Ozone njeguje intenzivnu karijeru jazz i klasičnog glazbenika, spajajući u svojim izvedbama mnoštvo utjecaja. Oscar Peterson, Gary Burton i Duke Ellington samo su neki od njegovih uzora i mentora. Jazzom se 'zarazio' već u ranom djetinjstvu zahvaljujući ocu, jazz orguljašu, a školovao se na Berklee College of Music. Pažnju javnosti privukao je 1983. kada je održao solistički recital u Carnegie Hallu, nakon čega je postao prvi japanski umjetnik koji je potpisao ekskluzivni ugovor s CBS-om, te objavio svoj prvi album - Makoto Ozone. Brojna priznanja, među kojima su najviša nagrada japanske Vlade za doprinos nacionalnom kulturnom životu te nominacija za Grammy, prate njegovu karijeru tijekom koje je surađivao s najvećim imenima međunarodne jazz scene. U sklopu brojnih gostovanja nastupio je i u Zagrebu 1988. godine, na zagrebačkom Jazz Fairu, te na jam sessionu u B. P. Clubu gdje je muzicirao s Boškom Petrovićem. Ovo je njegovo prvo gostovanje u Zagrebu nakon toga. Održao je dva koncerta – sa Simfonijskim orkestrom HRT-a 6. lipnja, i sinoćnji, nakon kojega je izrazio želju za ponovnim dolaskom.
„Jako sam uzbuđen. Imali smo tri probe – jako kratka pokusa s obzirom koliko glazbe sviramo. To je zato što su svi već ranije naučili tu glazbu prije nego što sam došao, ali zato što su tako otvoreni za moje ideje i razumiju gdje želim ići – vrlo je lako. Puštam ih da naprave jednu stvar i oni to odmah učine, promjena je trenutačna, tako da ne moramo ništa ponavljati. Što je još bolje, oni su najljubazniji ljudi, zbog čega je sve lako. Osjećam se kao da ih poznajem jako dugo, kao da smo već puno puta svirali zajedno. Stoga se osjećam jako ugodno“, rekao je Makoto Ozone uoči sinoćnjeg nastupa u gostujući u emisiji Vrijeme za jazz Davora Hrvoja na Trećem programu Hrvatskoga radija.
Upravo je big band glazba jedan od omiljenih oblika stvaranja Makota Ozonea, pa u Japanu vodi i svoj big band No Name Horses. Neke od skladbi koje smo čuli sinoć nastale su upravo za taj orkestar, dok je neke Ozone izvodio solistički i u manjim sastavima. Na programu su bile većinom njegove skladbe – Cave Walk, Carrots or Bread, Deviation i Jungle – uz Jean Pierre Milesa Daviesa i Crystal Silence Chicka Coree koje Ozone potpisuje kao aranžer. Nije izostao ni dodatak – Carney Ricka Hendersona.
Ozoneove izuzetne pijanističke kreacije sjajno su se nadopunile s muziciranjem Jazz orkestra HRT-a, čijim je članovima namijenio osobito istaknute solističke uloge: svaki član ritam sekcije istaknuo se individualnim doprinosom – Elvis Penava na gitari, Janko Novoselić na bubnjevima, Saša Borovec na kontrabasu, dok smo u nesvakidašnjim izdanjima čuli i Damira Horvata na bariton saksofonu, duet saksofonista Maria Bočića i Vojkana Jocića, Mira Kadoića na flauti, cijela sekcija trombona u kojoj je ovaj put sudjelovao i umjetnički voditelj Miron Hauser (uz Luku Žužića,Janeza Hrastovšeka i Ivana Mučića), kao i Mihael Györek na saksofonu te Davor Križić na trubi (uz njega trubačku sekciju činili su Darko Sedak-Benčić, Boris Majcen i Marko Šolman).
Koncert se snimao za Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio. Radijska snimka emitirat će se u srijedu 19. lipnja u 20 sati na Trećem programu Hrvatskoga radija.
Glazba HRT-a
