U okviru Serije koncerata novog hrvatskog jazza u Budimpešti će u utorak, 18. ožujka, u klubu Jedermann (Ráday utca 58), s početkom u 21 sat, nastupiti Reel Problems.
Kada je prije nekih deset godina ovaj bend počeo nastupati, bilo je jasno da se »na sceni pojavilo nešto radikalno novo, istinski visokog dometa«, kako je zapisao veliki zaljubljenik, poznavalac i promicatelj jazza Saša Drach. Otad je njihova muzika postajala sve kompleksnija i sve neobičnija, sve »problematičnija« i sve ljepša, a njihovi koncerti sve nepredvidljiviji i sve zabavniji. Njihov prvi, i dosad jedini, album A Bag of Problems snimka je jednog takvog koncerta, održanog 1. travnja 2018. godine u klubu KCM u Zagrebu, a objavila ga je diskografska kuća Pass the Hat Records 2019. Bend je oformio zagrebački bubnjar Kruno Levačić, pokušavajući posložiti sastav najmodernijih stremljenja i izvan svakog klišeja. Uz Krunu Levačića sastav čine Ivar Roban Križić na kontrabasu, Luka Žužić na trombonu i Mario Bočić na tenor saksofonu, a u zadnje vrijeme i Nikola Vuković na trubi i džepnoj trubi. Ako moramo u nekoliko riječi okarakterizirati muziku ovog sastava, reći ćemo da je karakteriziraju otvorenost forme i izričaja, nesputana improvizacija, izvornost zvuka, jak ritam, zajedničko skladanje u trenutku, neprestano izlaganje opasnosti, duhovitost, neusiljenost, lepršavost, vedrina, ushićenje zajedničkim muziciranjem... Uho znalca raspoznat će u njihovoj muzici elemente najstarijeg jazza, muzike Mingusa i Monka…, sve do free jazza kakvog još nije slušalo; ne smijemo zaboraviti ni elemente suvremene ozbiljne glazbe. I premda muzika koja se naziva »improviziranom«, »avangardnom« i »free jazzom«, na »ovim prostorima« izaziva određeni zazor, svaki put kad Reel Problemsi zajedno zasviraju, nastaje muzika velike ljepote i topline, muzika koja, kao što je Platon govorio za dušu, »kreće samu sebe«. I ide dok ide, dodao bi, možda, neki od Problema.
https://www.youtube.com/watch?v=yYQlfMKDRiA
»Geslo Reel Problemsa je: ''Ne ponovilo se!'' Naime, svaki je njihov koncert drukčiji.«
Davor Hrvoj, Novi list
»Doista, iako legendarni bubnjar ovih prostora, Kruno Levačić, zadnjih godina radi s više novih, zanimljivih glazbenika, ova suradnja s mladim kontrabasistom Ivarom Robanom Križićem i nešto iskusnijim tandemom puhača, trombonistom Lukom Žužićem i saksofonistom Marijem Bočićem, dovela je do glazbenih dostignuća u kojima improvizirana glazba nastaje začudnom spontanošću, u dobrom raspoloženju, iako se radi o vrlo složenoj i sofisticiranoj glazbi, punoj citata, jazza, klasike, popa, rocka, svega, proigravanja i vrhunski odsviranih dionica. Nije ta glazba lišena ni humora, ni igre u tom njihovom konstruiranju i dekonstruiranju...«
Saša Drach, Jutarnji list
»Kakvu glazbu sviraju Problemi? Kao sastav bez harmonijskog instrumenta, klavira ili gitare, čini se da se lako oslobađaju stereotipa. Rekli bismo, najkraće – sviraju uvijek drugačije. Prilagođavaju se mjestu gdje sviraju i publici koja na ta mjesta zalazi, prilagođavaju se jedni drugima, sviraju svoje i tuđe, ali svaki puta drugačije. Rijetko održavaju zajedničke probe, ali puno vježbaju, dorađuju i razmjenjuju ideje, sviraju s velikim žarom, uvijek zaneseni, baš kao i publika koju posvuda nalaze. A pri tome se oslanjaju ne samo na vlastito iskustvo i talent, nego i na ono što bismo mogli nazvati glazbenom inteligencijom. Dovoljno da ih se u krugovima najprofinjenijih štovalaca više ne smatra perspektivnim bendom, nego bendom koji pretendira na vodeće mjesto na hrvatskoj jazz sceni.«
Melanija Pović Jagarinec, Davor Hrvoj, Saša Drach, sinopsis emisije »Problemi« dokumentarnog TV serijala Svijet jazza
»Jesu li Problemi razdrmali jazz scenu? Mislim da sigurno jesu, zato jer je i dalje većina jazz bendova, tu, gdje ih možemo slušati, u nekim svojim okvirima. Svi oni imaju neki svoj stil koji furaju i to je OK, ali kod Problema se događa da oni eksplodiraju u nekom trenutku koncerta i razdrmaju i publiku i sebe međusobno. Izazivaju se cijelo vrijeme. Kad gledate te koncerte, vidite da se Kruno na bubnjevima i Ivar na basu stalno gledaju, oni se natječu, oni si zadaju, mijenjaju ritmove. Rade neka čuda u glazbi koja se rijetko čuju na ovim prostorima.«
Petar Milić, sinopsis emisije »Problemi« dokumentarnog TV serijala Svijet jazza.
»Za takav band važan je i zvuk, a oni su ostvarili autentičan zvuk. Zato je posebice važno da on bude primjereno preslikan na diskografsko izdanje. Fascinantan je zvuk na ploči, zapravo produkcija koja nije bila usmjerena na reprodukciju glazbe s ukrašavanjem i popravljanjem, što je u današnje doba postalo uobičajeno, gotovo neizbježno. Naime, producenti Luka Grubišić-Čabo i Petar Milić uspjeli su na ploču prenijeti zvuk i balans kakav on doista jest, kako ga publika čuje u atmosferi kluba. Da, kluba, jer atmosfera prostora, a to je u njihovom slučaju najčešće klub, ključan je pojam kad se radi o glazbi ''Problematičara'' koji se bave problematikom stvaranja istinske umjetnosti, bez predumišljaja, na licu mjesta, a smjer u kojem krenu često ovisi o trenutnom okružju i reakciji publike. U prisnom, klupskom ugođaju publika postaje još jednim članom banda, ona svojim neposrednim reakcijama izaziva na promjene i razvijanje novih zamisli. Oni to obožavaju, zapravo to im je nasušna potreba, poticaj za akciju. Na takav pristup mogu se odvažiti samo oni koji su potpuno spremni, koji više ne moraju razmišljati o elementarnom, o poštivanju postulata, o cjelokupnom razvoju, ne samo jazz glazbe koja im je inače jedna od važnih preokupacija, koji su to apsolvirali, imaju u malom prstu, što im pomaže i služi u stvaranju, ali to im ne odvlači pažnju od suštinskog, ne zaokuplja njihove misli tijekom svirke. To je, kao i, primjerice stvaralaštvo Dukea Ellingtona, Charlesa Mingusa i Ornettea Colemana, pohranjeno u malom mozgu i izranja spontano, po potrebi. Tako mogu postupati samo oni koji su sposobni misli osloboditi od suvišnog i bez straha upijati nadahnuće trenutka, upotrijebiti to kao element iznenađenja. To je iznimno rizično i ne uspijeva uvijek, ali kad se sve posloži rezultat je maestralan, kao na ovoj ploči.«
Davor Hrvoj, Novi list
»Ovaj je bend specifičan po tome što na sve treba reagirati u trenutku. Ako netko ima planove, koncepte, to jednostavno ne funkcionira. To je naša specifičnost. Svaki član benda daje input – kao voda koja poteče i iskopa korito; dok teče ide u jednom smjeru sve dok netko drugi ne odredi drugi smjer, da ne kažem ideju, jer to su prevelike riječi. Ponašamo se jako spontano i brzina kojom se kreira zvuk ne dozvoljava čovjeku da uđe u meditativno stanje, već se sve događa po principu što veće prisutnosti u danom trenutku.
– No, ipak niste free jazz bend?
– Kad čovjek čuje ovo što govorim, mogao bi zaključiti da smo mi free jazz bend. No, ja sam svirao s poznatim free jazz muzičarima i to za mene uopće nije bilo free! U tom free jazzu zabranjeno je svirati puls, ritam, zabranjeno je konsonantno u harmoniji, zabranjeno je čak i svirati ''lijepo''. Muzika u kojoj je zabranjeno toliko stvari ne može se zvati free.
– Duhovito geslo Reel Problemsa je: ''Ne ponovilo se!''. Svaki vaš koncert je drukčiji.
– Karakteristično je da ako netko od nas ima ideju (mislim na melodiju), on je može u tom trenutku dati, bez obzira na druge. Najvažniji atribut svakog člana ovog benda je da ima jak osjećaj za ritam. Mi smo prvo primijetili da možemo svirati četiri najjednostavnija rifa u jednom pulsu, određenom brzinom i da je već to dovoljno da zavibrira dovoljno energije. Kad sam kroz život svirao s funk bendovima, nikad nisam osjetio tako jak ritam kao s bendom Reel Problems. Za svirati jazz muziku najvažnije je da svaki član benda ima čvrst ritam. Eto, to određuje ovaj bend.«
Kruno Levačić u intervjuu za Glas Istre
