Bolja strana svijeta - La Meilleure Partie Du Monde / Elvis Stanić

Bolja strana svijeta

Datum objave:
28.10.2008.
Autor:
Davor Hrvoj

Preuzeto iz Novog lista od 11. prosinca 2005.

"Bolja strana svijeta" - novi CD Elvisa Stanića, Croatia Records

Izvan svih žanrova

Prošlogodišnjim kompilacijskim albumom "Introspection '96 - 02" lovranski je gitarist, harmonikaš, skladatelj i producent Elvis Stanić zaokružio gotovo desetogodišnje razdoblje u kojem je razvijao vlastitu glazbu sa svojim Elvis Stanić Groupom. Dokumentirao ju je na kompakt diskovima "Terra Sacra", "Samba Mediteranea" i "Mantana" koji donose stilski ujednačene izvedbe uglavnom Stanićevih skladbi što su se ustrajnim radom, iako u ranom razdoblju pod utjecajem glazbe Pat Metheny Groupa, razvile u osebujan glazbeni jezik.Vrijedno ostvarenje hrvatske glazbe

Ostavši vjeran svom stalnom izdavaču, Croatia Recordsu, Stanić je upravo objavio novi kompakt disk "Bolja strana svijeta" koji donosi velik pomak u pogledu na glazbu. Naime, pristup blizak jazzu ili fusionu - iako i na ovom albumu, posebice neke instrumentalne izvedbe, donose jazzistički duh, ponekad s prizvukom klasike - zamijenio je osobnim glazbenim jezikom koji je teško svrstati u bilo koju kategoriju. U potpunosti je u skladu s novim trendovima koji propovijedaju glazbenu globalizaciju, te spajanje elemenata svjetske glazbene baštine, posebice njezinih tradicijskih vrijednosti. No, on ne putuje uvijek daleko da bi utolio žeđ za nadahnućem. Bere plodove istarske masline, traži najzdravije povrće što uspijeva na crljenici, mrežu baca u mediteransko more, plovi njegovim obalama, ponekad razapne jedra i potegne preko Atlantika, a ponekad kočijom krene prema srednjoj Europi, promatra, upija, uzima i u svojoj konobi pohranjuje najvrednije različitosti, vješto ih razvrstava i prerađuje, te eksperimentirajući pronalazi recept za novo, autentično jelo domaće kuhinje. Njegov će novi album u svijetu - svojom kvalitetom i dojmljivim inkorporiranjem vlastite glazbene baštine u kontekst univerzalne glazbe zaslužuje biti prezenterom hrvatske kulture u svijetu - biti prepoznat kao world music. Album "Bolja strana svijeta" donosi pregršt mogućnosti za prijave i osvajanja više Porina, bude li njegova glazba prepoznata kao stilski bliska nekoj od kategorija, što će biti teško odrediti.

Povratak harmonici

Tu je zamisao uspješno ostvario zahvaljujući suradnicima, ne samo hrvatskim glazbenicima, kojih na ovom albuma ima više nego i na jednom dosadašnjem. Uz njegove stalne suradnike: basista Henryja Radanovića, klavijaturista Ivana Popeskića, bubnjara Marka Lazarića i udaraljkaša Branimira Gazdika, to su saksofonist i svirač etničkih pohačkih glazbala Enzo Favata, basist Giovanni Toffoloni, klaviristi Fabio Valdemarin i Matija Dedić, saksofonist Saša Nestorović i udaraljkaš Hrvoje Rupčić. No, izniman doprinos oblikovanju glazbenog rukopisa prvenstveno su dale gošće, cijenjene pjevačice: Josipa Lisac, Valerija Nikolovska, Tamara Obrovac i Meri Trošelj koje su svoju prepoznatljivost uspješno prilagodile Stanićevim aranžmanima. U skladu s naslovom albuma glazbu na ovom albumu možemo okaraketerizirati optimističnom, pozitivnom, vedrom. Iako se u njima stapa sva sila utjecaja, izvedbe su ujednačene, donose mirnuću, staloženost i postojan ugođaj. Najveći pomak u zvuku Stanić je ostvario odlučivši se za harmoniku, glazbalo s kojim je započeo svoj glazbeni put, a danas je u njegovoj glazbi zastupljeno ravnopravno s gitarom. Njegov povratak staroj ljubavi rezultirao je urbanim i nježnim zvukom, te toplim bojama Mediterana.

Zrela glazbena osobnost

Kao autor i aranžer glazbe, te producent albuma Stanić se predstavlja zrelom glazbenom osobnošću. U njegovom novom konceptu prioritet je glazbena estetika; bez isticanja ega, bez dokazivanja sviračke vještine ili težnje za atraktivnošću. Iako donose jedinstvenu glazbenu sliku, svaka skladba obogaćena je drukčijim začinima. Primjerice, u izvedbi skladbe "Domus de Tanas", kvalitete naše pjevačice s najsnažnijim osobnim pečatom, Tamare Obrovac, u potpunosti je prilagodio svojim zamislima. Skladba donosi i sjajan spoj istarske tradicijske glazbe s orijentalnim zvukom, sugerirajući kompatibilnost dva autentična glazbena izričaja. Josipa Lisac pjesmu "La passion c'est trop court terme" pjeva uvjerljivo na francuskom, te ponovo u prepjevu pod nazivom "Posve slobodna" na hrvatskom, s primislima francuske, ali i španjolske tradicije. "Earthborn" s Valerijom Nikolovskom donosi latino ritam, ponešto od New Orleansa, nepotrebnu kratku intervenciju s klupskim ritmovima, te rokerski zvuk gitare... Izvedbom skladbe "Com' un Fier a bosc'", u kojoj pjeva Meri Trošelj, Stanić se najviše približio svom starom pristupu i zvuku nadahnutom brazilskom popularnom glazbom. "Kisha" donosi afro ritam, ali i karakterističan, prozračan, Stanićevski gitaristički zvuk. Višekratnim preslušavanjem u svakoj se izvedbi otkriva nova, skrivena kvaliteta, što je znak da se radi o glazbenom materijalu iznimne i trajne vrijednosti.

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja