Pirija / Black Coffee

Pirija

Datum objave:
19.11.2007.
Autor:
Igor Koruga
Black Coffee & Klapa Mendula
Pirija
Croatia Records
Najnoviji CD uradak splitskoga jazz trija Black Coffe, upotpunjenog ženskim klapskim kvartetom Mendula, ugodno je iznenađenje i rijetko društvo vrlo uspješnim projektima Tamare Obrovac u promicanju autentičnog nacionalnog etno-jazz izraza. Odmak od (jugoistočnog) balkanskog zvuka koji je u svijetu jazza već prilično popularan (Stefanovski-Tadić-Spasov, Bogdanović, Epstein) ovdje je u potpunosti ostvaren. Budući da se radi o pionirskom pothvatu, zamjetna je razlika u količini i dubini improvizacijskog reza, odnosno vještini aranžiranja uglavnom tradicionalnih narodnih dalmatinskih klapskih pjesama. Većina ideja ispisana je umjetničkim perom basista grupe Renata Švorinića, dok su se kolege Jurica Karuza (klavijature) i Jadran Dučić Ćićo (bubnjevi) pridružili sa četiri obrade. Početni živi zvuci obrade Lipe li su zadarske divojke izvanredno pristaju temeljnoj melodici i ritmici skladbe, te podsjećaju na poletne i plesne etno obrade Paula Simona (The Rhythm of the Saints, Graceland). Malo se teže shvatio bubnjarski „ispad“ naslovljen Evo san ti poša, no ritmičnost, inventivnost i angažiran zvuk Dučićevog sola poslužio je kao dinamički prijelaz na samoj sredini CD-a. Čista vokalna izvedba Golubice, tek usklađena za četiri (ženska) glasa, korektno je izvedena, no poznavateljima koji pamte izvedbe Golubice bila klape Ošjak možda ipak malo presuha i plošna. Uspješnica ploče svakako je obrada U našeg Marina (R. Švorinić) s potpuno razrađenim i modernim jazzističkim pristupom, a ne zaostaje niti Bukovico vol. 2 zajedničke aranžerske intervencije Švorinića i Karuze. Pedesetak minuta materijala prožeto je i baladama (Zelenu granu s tugom žuta voća, Za ludu me svitovala...) u kojima, uz suptilnu pratnju instrumentalista, emocionalnu notu nameću dame iz Mendule. Zanimljiv kolaž dalmatinskog folklora, predstavljen na nov način, podržala je najveća nacionalna diskografska kuća. Pohvalna su i likovna rješenja koja opipljivu toplinu i „okus“ tvore starim fotografijama, umrljanim plastičnim vinskim otiscima iz simboličnog metalnojevka (pirije). Jedini detalj koji se nikako ne uklapa u zanimljiv i primjeran hrvatski umjetnički suvenir jest sâmo ime splitskog jazz ansambla.
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja