Henry Radanović
Long Distance
Dallas Records
Nakon dugogodišnje glazbene karijere, tijekom koje se afirmirao kao inventivan, okretan i pouzdan sideman, riječki kontrabasist i bas gitarist Henry Radanović, jazz glazbenik uistinu golema izvođačkog iskustva, član najprobranijih riječkih ritam-sekcija koje mogu pratiti svakoga domaćeg i inozemnog jazz solista, predstavlja se prvim samostalnim CD-om ”Long Distance”. Šira ga javnost najbolje zna kao člana riječkih sastava Elvis Stanić Group i Quartet Sensitive, a često nastupa s eminentnim hrvatskim jazz glazbenicima poput Matije Dedića, Darka Jurkovića-Charliea, Elvisa Stanića, Saše Nestorovića, Davora Križića, Ante Gale i Marka Lazarića, koji su, uz bubnjara Tončija Grabušića, udaraljkaša Branimira Gadzika, pijanista Ivu Popkesića, sudjelovali na ostvarivanju ovoga uspjelog albuma.
Radanović je šesterostruki dobitnik nagrade Status Hrvatske glazbene unije za najistaknutijeg instrumentalista (bas gitara) u jazz i rock glazbi. Nekoliko je Porina dobio i kao član Elvis Stanić Group i Quarteta Sensitive.
Na album Long Distance uvršteno je devet skladbi, sedam je napisao Radanović, ”So danco samba” A. C. Jobim, a ”Norwegian Wood” Lennon i McCartney. Ovih sedam izvedbi predstavljaju Radanovića kao skladatelja koji prati recentna kretanja na suvremenoj svjetskoj jazz sceni i autorski odlično i plodonosno odgovara na te izazove. Njegove su skladbe ujednačene kvalitete, melodiozne, prijemčljive i pamtljive već nakon samo nekoliko slušanja. Ugođaj im je u načelu mediteranski, ali obično introspektivan, introvertan i pomalo tugaljiv, kakav prepoznajemo i u drugih naših jazz skladatelja, pa ako se može govoriti o nečemu što je u jazzu specifično hrvatsko, onda je to žalobna, "molska", bolećiva atmosfera koju oni utjelovljuju u svoje skladbe.
Riječ je, dakle, o glazbi profinjena raspoloženja, neiritirajućoj, "smooth", pomalo beskrvnoj, melankoličnoj i nježna senzibiliteta, tek povremeno poletnoj, a češće sjetnoj, koja se može slušati u svako doba dana, a posebice dobro "sjeda" u trenucima odmora i opuštanja, pa i za vožnje automobilom, i tu se njezine ambicije uglavnom iscrpljuju.
Radanović sam - svirajući akustičnu gitaru, konrabas, bas gitaru ili šestožičanu bas gitaru - postavlja gabarite skladbe i utjelovljuje joj temeljno raspoloženje, da bi potom tako trasiranu skladbu sjajno razvijali i obogaćivali naši trenutno najbolji jazz instrumentalisti poput Križića, Nestorovića, Jurkovića, Dedića, Stanića..., a za dodatnu koloraciju svake skladbe zadužen je pouzdani i sve iskusniji pijanist i svirač sintisajzera Ivo Popeskić.
Kao vođa i aranžer, s istančanim osjećajem za strukturu, formu, široke raspone zvučnih tekstura i koloracije, Radanović se očitovao i kao elegantan i precizan vodič, koji sjajno uspijeva motivirati i iskoristiti instrumentalističke sposobnosti svakog gosta na sessionu. Njihove su pak improvizacije - u skladu s temeljnom atmosferom CD-a - decentne i lapidarne, ali pronose i razvijaju ideju svake skladbe i obogaćuju zacrtanu atmosferu.
Sam Radanović ni u jednoj skladbi nije u "ego tripu", važnije mu je da - uz pomoć kolega - izrazi svoje glazbene ideje, nego da se eksponira kao basist.
Produkciju, s mnogo ukusa i diskretnih rješenja, odlično "čitajući" sve Radanovićeve ambicije i motivacije, potpisuje producent Robert Funčić.
”Long Distance” je ugodno iznenađenje koje najavljuje nadarenost od koje očekujemo da i dalje upotpunjuje domaću jazz kajdanku.
