Introspection '96 - '02 / Elvis Stanić

Introspection '96 - '02

Datum objave:
30.03.2005.
Autor:
Ivica Župan

Elvis Stanić Group
Introspection '96 - '02
Croatia Records


    CD Elvis Stanić Group "Introspection '96 - '02" donosi dvanaest najuspješnijih skladbi s dosadašnjih albuma grupe, četiri s CD-a "Terra Sacra" iz 1997., pet s albuma "Samba Mediterranea" iz 1999. i dva s "Mantane". Uključene su skladbe "Movies", "Summertime", "Ayera", "Terra sacra", "Samba Mediterranea", "Silent Voices", "Bayloon", "Samba di Patricio", "Sea Song", "Third Minor Wave", "The Graceland" i "Samba tala". Sve ih je, osim Gershwinova "Summertimea" i istarske narodne pjesme "Bayloon", napisao i aranžirao Stanić.
    Sav taj atraktivni, osebujni i prepoznatljiv materijal nastao je zahvaljujući Stanićevu mudro artikuliranu glazbenom konceptu koji objedinjuje iskustva i atmosferu istarske, mediteranske i južnoameričke glazbene tradicije sa Stanićevim eksponiraniim gitarističkim pristupom nastalim ugledavanjem na pristup američkih jazz gitarista, posebice - u formativnom razdoblju grupe - Pata Methenyja i Johna Scofielda.
    Stanićev složenac odmah je bio prepoznat od stručnjaka i publike, što potvrđuje činjenica da je 1998. i 2003. grupa svirala na prestižnom Montreux jazz festivalu, da je za ta tri albuma zaradila četiri "Porina", da je sam Stanić dobitnik Nagrade grada Opatije iz 1998. i "Status" Hrvatske glazbene unije. Činjenica da se "Croatia Records" odlučio za "best of" kompilaciju očigledno govori da su tri albuma rasprodana, što znači da grupa ima i respektabilan komercijalni potencijal.  
    Posebice su dojmljive stečevine grupe s prvih albuma sastava, gdje je za Stanićv rukopis znakovito kombiniranje zvuka njegove razbuđene gitare i dojmljiva vokaliziranja Meri Trošelj, i to u unisonom pokretu, što je postupno bilo dovedeno do prave virtuoznosti.
    Sve je u ovom materijalu brižno aranžirano i usklađeno, ali bez obzira s kim na albumu svirao, Stanić cijeli koncept samoljubivo i pretenciozno drži čvrsto u svojim rukama, nerado dijeleći sola s kolegama u sastavu, prepuštajući određenu "minutažu" tek vjernom pijanistu Ivanu Popeskiću, koji jedini svira na sva tri albuma. Stanić je odličan gitarist, posebne snage i brzine, sposoban riješiti i najteže harmonijske probleme, odličan tehničar na svom glazbalu, sposoban improvizirati iznenađujućom brzinom, pri čemu mu je svaki ton jasan, s vrlo gipkom i prodornom frazom i uistinu jedinstvenom sonornošću, u nas nečuvene ljepote. Ali, ne možemo se oteti dojmu da su njegova sola  - senzibilna i suptilna - minuciozno pripremljena.
    Stoga ako se ovom materijalu išta može prigovoriti, onda su to prekomjerna aranžiranost, višak liderove kontrole, nedostatak opuštenosti, spontanosti i rasviranosti. Tu nema nikakve neizvjesnosti ni iznenađenja, a od glazbenika uključenih u sessione traži se da slijede Stanićeve ideje i da se ne upuštaju u nikakve individualne avanture.
    Valja spomenuti da su na prva dva albuma grupu još činili pjevačica Meri Trošelj, bubnjar Tonči Grabušić, bas gitarist Henry Radanović, a kako bi dalje razvijao svoju paradigmu, na "Mantani" je Stanić uposlio novu "posadu", bubnjara Marija Lazarića te slovensku momčad: odličnoga kontrabasista Žigu Goloba, sopran i tenor saksofonista Primoža Flajšmana i udaraljkaša Branu Gazdika.

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja