Tempera / Matija Dedić

Tempera

Datum objave:
20.02.2005.
Autor:
Ivica Župan

Matija Dedić
Tempera
Dallas Records


Ideja Matije Dedića, zvijezde rastućeg sjaja i trenutno našega najaktivnijeg jazz glazbenika, o solo projektu, koju bismo možda mogli nazvati i mladenačkom, u kojoj je mogao svirati sam, rodila se još prije nekoliko godina, i to iz potrebe da pokaže nešto što mu je omogućavao samo širi pijanistički prostor, a što prije koju godinu nigdje drugdje nije bio slučaj, osim na koncertima u dubrovačkom Kneževu dvoru, u organizaciji međunarodne pijanističke škole Epce i još na nekoliko solističkih nastupa u Hrvatskoj, koji nigdje nisu bili zabilježeni.
Htio je imati pijanistički nosač zvuka jer drži da ga pijanisti moraju imati, pa je za „Cantus“ snimio CD „Solo/Part 1“, koji nema mnogo veze s jazzom, žanrom u kojem je Dedić tada bio izuzetno eksponiran, vodeći vlastiti trio, svirajući u „Boilers Quartetu“ i "Kvartetu Tamare Obrovac", koliko s klasikom. Tu su, uz nekoliko jazz standarada, zabilježeni i Dedićeve posvete Bachu i Chopinu.
    „Ovaj je naslov zadovoljio moju određenu potrebu, možemo je nazvati i ego tripom, da se, možda i preuranjeno, potvrdim i na području klasičnog pijanizma. Mislim da sam tu pokazao da imam što reći i na pijanističkom planu, a činjenica da je 85 posto snimljena materijala odsvirano na licu mjesta i iz glave to još više potvrđuje. Drugi pijanistički CD morat će biti još puno bolji od ovoga“, rekao nam je Dedić povodom objavljivanja CD-a „Solo/Part 1“.
    Dok čeka da bude spreman snimiti CD „Solo/Part 2“, Dedić je prihvatio narudžbu „Dallas Recordsa“ da snimi Gibbonijeve skladbe, što je rezultiralo CD-om „Tempera. Matija Dedić svira Gibonnija“. Snimio je – po vlastitu odabiru - dvanaest Gibbonijevih brojeva: „Tempera“, „Sve ću preživit“, „Judi, zviri i beštimje“, „Dobro jutro, tugo“, „Cesarica“, „Projdi vilo“, „Oprosti“, „Ako me nosiš na duši“, „Mirakul“, „Nije vrime od nedije za u polje poći“, „Svi moji punti kad se zbroje“ i „Dobri judi“. Sedam izvodi sam, a na pet je u pomoć pozvao prokušanu ritam-sekciju, kontrabasista Mladena Barakovića, starog suradnika, s kojim svira u „Boilers Quartetu“, te bubnjara i perkusionista Bornu Šercara, dok je programming prepustio Silviju Pasariću.
Dedić interpretira Gibbonijev materijal tako da je zadržao gabarite, strukturu, melodijsku frazu i mediteransku atmosferu svakog broja, ali podastire i svoje viđenje tih skladbi, nerijetko im utjelovljuje novo ruho, u njima znalački pronalazi meditativnost, naglašava njihovu južnjačku osjećajnost i ostale vrijednosti za koje drži da ih u ovoj izuzetnoj glazbi treba akcentuirati. Tamo gdje je specifični materijal za to podatan, upušta se u suzdržane, ali sadržajne i maštovite improvizacije.    
    Dedić je danas neusporedivo suzdržaniji pijanist nego ikada prije, njegov izričaj u ovoj prigodi odlikuje usredotočenost na to kako sa što manje tonova više toga reći, pa improvizira na originalan način, sažetim solima i s vrlo malim brojem tonova gradi gipke, prodorne i sonorne fraze, vrlo svježe u svom nadahnuću.    
I ovim je projektom - premda se radi o klasičnoj diskografskoj narudžbi - potvrdio svoju osebujnu darovitost, kreativnost, instrumentalističku spremu i svestranost, afirmirao se kao instrumentalist nevjerojatno širokoga autorskog interesa i još šireg spektra instrumentalističke i zanatske spreme, očitovao je dirljivo individualan i odmah prepoznatljiv pijanistički izričaj, dokazao je da je na pijanističkom planu skokovito napredovao i da od njega kao pijanista uskoro možemo očekivati i veće i izazovnije pothvate.

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja