Triade / Tamara Obrovac

Triade

Datum objave:
12.03.2009.
Autor:
Davor Hrvoj
PROMOCIJA CD-a TRIADE TAMARE OBROVAC
   
    Tog petka, 27. prosinca 1996., snažna bura koja je gotovo paralizirala cijelu Istru i Hrvatsku nije spriječila brojne jazz sladokusce da pohode Istarsko narodno kazalište u Puli u želji da još jednom pljeskom zahvale svojoj sugrađanki na glazbi koju im poklanja. Kad kažem još jednom mislim na Puljane jer stanovnici ostalih Hrvatskih gradova skoro da i ne poznaju pjevačicu Tamaru Obrovac koja je jedna od naših najznačajnijih jazz umjetnica. Bila je to posebna večer u kojoj su glazbenici svoje dobro raspoloženje prenijeli na publiku i inspirirali se pozitivnim povratnim vibracijama od oko tristotinjak "Puležana" koji su do posljednjeg mjesta ispunili back stage Istarskog narodnog kazališta. Odlični, sugestivni glazbenici, brojni poznavatelji glazbe  kojima bi pozavidjeli i puno jači jazz centri, nesvjesni ritmički pokreti, pucketanje prstima - bio je to pravi jazz ambijent.
    Na ovom su koncertu izvedene sve skladbe koje se nalaze na tek izdanom kompakt disku "Triade" Tamare Obrovac. Program je bio podijeljen na tri cjeline: počeo je izvedbama standarada, nastavljen originalima Tamare Obrovac, a svršio skladbama inspiriranim istarskom narodnom glazbom, pjevanim na dijalektu ("Šenica" i "Zakantaj"), te obradom narodne pjesme "Predi šći moja". Već na početku izvedbe prve stvari "Afro Blue" stvorili su dobru atmosferu i privukli pozornost publike sviranjem na improviziranim bubnjevima, koje su kasnije vješto prenamijenili za dekoraciju, i afričkim ritmovima nas uveli u skladbu u kojoj su svi članovi sastava svoje glazbalo koristili i kao udaraljkaško. Bilo je tako i u nastavku, glazbala su iznenada mijenjala prvotnu namjenu i postajala ono što je bilo potrebno u tom trenutku, a glazbenici su posezali i za drugim udaraljkaškim instrumentima. Svojim osebujnim pristupom Tamara Obrovac je dala novu dimenziju ovoj skladbi koja je rijetko izvođena, a postala je poznatija nakon što ju je svirao slavni John Coltrane. U originalnoj obradi skladbe "God Bless the Child" Tamara Obrovac se uz slobodniju, minimalističku pratnju predstavila prirodnom i čvrstom izvedbom i pokazala da standardi mogu zvučati i znatno drukčije, što je pokazala i improvizirajući u toliko sviranoj i pjevanoj "Summertime" Georgea Gershwina u kojoj su svi članovi trija odsvirali duži solo.
    Posebno veseli što Tamara Obrovac već duže vrijeme sklada i što je svoje stvari izvodila u drugom dijelu koncerta. Prva od tri izvedene u maniri modernog jazza bila je lijepa, optimistična pjesma "Children S ong" u kojoj je nježan solo svirarao pijanist Glauco Venier. U dopadljivoj skladbi "Hela" glazbenici su ponovno instrumente koristili kao udaraljke, a u postizanju egzotične atmosfere su i vokalizirali. U još jednoj optimističnoj pjesmi "Once Upon a Long Ago", u kojoj je glazbenicima ponovno pružena prilika da se istaknu solima, svojom dojmljivom izvedbom Tamara Obrovac nas je odvela u "zaboravljeno vrijeme drevnih plemena" (...forgotten time of an ancient tribe...) u kojem arhetipska ritmička figura kontrabasa kao da dotiče ono nepromijenjeno što još iz davnih vremena postoji u svakom od nas, na gotovo zaboravljene ljudske vrijednosti. Uloga glazbenika kao pratećeg tria Tamare Obrovac zahtjevnija je nego u klasičnim ritam sekcijama, a sama koncepcija koncerta u kojoj imaju veliku slobodu, uz perfektno vladanje instrumentima, rezultira, ne samo inventivnim solima već i aktivnim kreiranjem svake izvedbe i utoliko se atmosfera na koncertu razlikuje od komorne atmosfere CD-a. Bio je to jedinstven i neponovljiv umjetnički doživljaj, kakav očekujemo samo od najvećih jazzista.
    Vidno uzbuđenje se osjetilo u publici prilikom izvedbi skladbi prožetim istarskim folklorom. U istarskoj narodnoj pjesmi "Predi šći moja" i njenim skladbama "Zakantaj" i "Šenica" Tamara Obrovac spaja folklor svoga kraja i jazzističke ritmove, a što je najvažnije ona improvizira i tako im daje jednu novu dimenziju.
    Sasvim drukčiju Tamaru Obrovac vidjeli smo u izvedbi dodatka koji su spontano zasvirali. Bila je to "paljevina" kakvu možemo čuti jedino na rijetkim, nadahnutim jazzističkim jam sessionima. Pjevajući "All Blues" Milesa Davisa predstavila se kao sigurna improvizatorica čvrstog glasa uvijek spremna na iznenađenja. U njenom poimanju glazbe, a osobito jazz glazbe, iznenađenja ne samo da su dozvoljena već Tamara Obrovac potiče suradnike na njih i tako omogućuje spontanu komunikaciju i inspiraciju trenutka svojstvenu samo jazz glazbi. Šteta je što ovaj i ostale jazz standarde iz njenog repertoara ("Alice In Wonderland", "Autmn Leaves", "Some Day My Prince Will Come", "Blue Monk", "The Lady Is A Tramp" i mnoge druge) koje tako dobro pjeva ne možemo čuti na CD-u. Isto je i s brojnim skladbama koje je sama napisala ("Next Step", "Funny Side Of The Street", "Fairy Tale Girl", "Sunlight Dance", "Soul & Body") koje ne samo da ju odlikuju kao zanimljivu skladateljicu i tekstopisca već i osebujnu jazz pjevačicu.
    Ljubitelji jazza u Hrvatskoj i susjednim zemljama u slijedećem će razdoblju bolje upoznati Tamaru Obrovac jer će uslijediti turneja na kojoj će promovirati CD "Triade". U Novigradu, koji u zadnje vrijeme postaje okupljalište jazz glazbenika, nastupit će 15. veljače, u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu 14. ožujka, a slijede koncerti u Splitu, Osijeku, Kopru i drugim gradovima.
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja