Crno Bijelo / Joe & Maja Kolektiff

Crno Bijelo

Datum objave:
30.03.2009.
Autor:
Dinko Husadžić Sansky
JOE & MAJA KOLEKTIFF:  Crno Bijelo

Aquarius Records je u 2008. godini na obzorje hrvatskog jazz svemira, a onda i u naše cd vrtilice izbacio CD naslovljen «Crno Bijelo», kojeg potpisuju gitarist suptilnog jazzističkog tona, Joe Pandur, i Maja Grgić, pjevačica koja  jazz/bossa ritmovima daje dušu vokalom koji je zavodljiv, ali istodobno nježan i snažan.
Pandurov gitaristički dossier prilično je impresivan i čini se da su influence pokupljene poput virusa dale više nego pozitivan učinak na njegovo razumijevanje uloge gitare u jazz skladbama poput snimljenih na ovom nosaču zvuka.
Još kao nadobudni mladac, čuvši “Where Have You Been Before» koju je izvodio Chick Corea, a zatim i neobičan stil velikog Wesa Montgomeryja, Pandur je vidio kojim putem bi trebalo ići. Graz i tamošnji «inkubator» jazz umjetnika, samo su potvrdili ta nastojanja. I Joe Pass će verificirati ono što su i drugi mogli osjetiti i čuti u Pandurovim izvedbama.
Maja i Joe ne kriju pozitivne vibracije koje su u njihovom stvaranju dali dueti poput Elle i Passa, ili Tuck Andressa i Pati Cathcart. Ne treba bježati niti od bossa gurua poput Antonia Carlosa Jobima ili Joao Gilberta, a da ne govorimo koliko je bossa imala upliva na stvaralački čin jednog Stana Getza, uglavnom, neovisno o spomenutim imenima, Pandur i Maja stvorili su u prvom redu autorski album, crno-bijelog raspoloženja.
Ovo «crno» i ne moramo doslovno razumijevati kao tešku «bedaru»; jinjangovski pogled daje Maji za pravo pjevati «čak i moja sjeta nalazi svoj smisao…», u skladbi «Sve si bliže», ili «Pokušaj shvatiti da volim te/I želim najbolje/Daj sve zaboravi/Prepusti se/Novi dani dolaze…» u skladbi «Pokušaj shvatiti» koja ipak vidi svjetlost na kraju tunela.
U skladbi «Dječak Joe», inspiriranoj irskim napjevom, čini se da Joe i Maja otkrivaju dječačku, mladenačku zaljubljenost, razigranost i vedrinu - uostalom, tko zna bi li umjetnosti uopće bilo da nije tog «vječitog dječaka» u svakom istinskom umjetniku.
Ideja spoja jazza i bosse, u crno-bijelom pogledu (uz hommage jednom prohujalom vremenu kad je svijet možda bio i bolji nego danas, kad su televizori bili crno-bijeli i kad je jazz bio pun duginih boja satkanih ljepotom glazbenog doživljaja!) krije ozbiljan autorski rad.
Dodatna vrijednost albuma je i pjevanje na hrvatskom jeziku. Dokaz je to da nije nužno pjevati na engleskom, kako bi to bilo jazzy ili na portugalskom (što, uzgred rečeno, inače Maja fantastično čini!); dovoljno je iskreno reći ono što misliš i osjećaš. Volim te na svim jezicima zvuči jednako, ma kakvi glasovi sačinjavali tu izjavu ljubavi - na eskimskom, tadžikistanskom, portugalskom, hrvatskom, norveškom - jazz ne poznaje babilonsku pomutnju jezika i ovaj CD je dokaz te univerzalnosti. Uvjeren sam da bi i Aboridžini bez problema razumjeli Pandurove i Majine poruke, emocije prelaze granice i jezične barijere, njima je teško nametnuti poreze i takse.
Još kad su izrečene lijepim spojem jazza i bosse, onda čine ovaj album značajnim iskorakom u hrvatski jazz svemir i nameću potrebu opetovanog preslušavanja.
Uz impresivne suradnike (Teo Martinović, Kruno Levačić, Mladen Baraković, Matija Dedić, Miro Kadoić, Maasej Kovačević, Lima, Dado Marinković, Mladen Ilić, Davor Križić, Goran Rukavina, Janko Novoselić, Damir Horvat, Big Band HRT…) i kreativnu fazu u kojoj su bili u vrijeme stvaranja albuma, Joe i Maja nisu mogli napraviti ništa manje ili više od – odličnog albuma.
Preporuka svima koji traže mir, spokoj, čist glazbeni užitak bez «filozofiranja» i «pametovanja» - samo ugodna glazba i glas Maje Grgić!

© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja