Tempera / Matija Dedić

Matija Dedić ”pjeva” Gibonnija

Datum objave:
20.04.2009.
Autor:
Davor Hrvoj
Matija Dedić ”pjeva” Gibonnija

MATIJA DEDIĆ
Tempera
Dallas Records

    Poznat kao član Boilers Quarteta, klavirist Matija Dedić je tijekom desetak godina glazbenog djelovanja postao jednim od naših najzapaženijih jazzista, a svakako i najsvestranijih. Svoj glazbeni jezik zasniva na suvremenom jazzu, te tradiciji klavirskog jazz trija po uzoru na Billa Evansa, a u današnje doba Keitha Jarretta ili još bliže Brada Mehldaua što je u većem dijelu pristup i njegova novog, petog samostalnog albuma. Eklektičnost koju iskazuje suradnjom s brojnim glazbenicima različitih stilskih smjernica, demonstrira i na tim, koncepcijski različitim albumima, te ne čudi da su objavljena za tri različita izdavača: Croatia Records, Dancing Bear i Cantus. Na albumu ”Octopusy” u trio formaciji izvodi isključivo vlastite skladbe, kao i u većem dijelu na ”Mr. K.K.”, na solo albumu ”Solo/Part I” uz vlastite improvizira i na standarde, dok album ”Handwriting” donosi presjek stilova u kojima djeluje, a ostvario ga je s brojnim gostima, glazbenicima s kojima redovito surađuje: Lidijom Bajuk, Darkom Jurkovićem, Quartetom Sensitive, Boškom Petrovićem, Oliverom Dragojevićem, Gabi, Arsenom i drugima. U Cantusu je u pripravi njegov novi album koji još jednom donosi odmak od bilo čega što je do sada snimio. Naime, na njemu će biti objavljene njegove obrade djela nedovoljno zastupljene prve hrvatske skladateljice Dore Pejačević, što ih izvodi sa svojim trijom.
Iako je još uvijek pod ugovorom s Cantusom, uz njihov pristanak svoj je novi album ”Tempera” objavio za Dallas Records. Snimio ga je solo i u triju s kontrabasistom Mladenom Barakovićem i bubnjarom Bornom Šercarom, te Silviom Pasarićem koji je progamer, te snimatelj i, uz Dedića, koproducent albuma koji predstavlja još jedno lice Matije Dedića. On na osebujan način improvizira na Gibonnijeve skladbe što i nije iznenađenje. Naime, sa sastavom Black Coffee redovito izvodi ”Temperu”, kojom dojmljivo započinje ovaj album. Upravo u izvedbi te skladbe, za koju su dobili Porina za najbolju instrumentalnu izvedbu, svirao je kao gost na snimanju njihova zadnjeg albuma ”Krijanca”. Zašto Gibonni? On svakako spada u onaj dio estrade koji je izbjegao banalnost i teži višoj estetici, a osim kao izvođač nametnuo se i kao skladatelj čija djela postepeno postaju standardima naše zabavne glazbe. Iako dolaze iz posve drukčijeg glazbenog miljea, u Dedićevim obradama one postaju predlošcima za sjajne jazz improvizacije, a ideja za njih mu ne nedostaje. Njegov klavir ”pjeva” poznate Gibonnijeve pjesme, ali ih ujedno preoblikuje kreirajući posve nova umjetnička djela. Iako je ponekad gotovo neprepoznatljiva, tema je uvijek prisutna, lebdi u zraku, pojavljuje se i nestaje, poput igre skrivača. U uglavnom meditativnu ugođaju Dedić se predstavlja iznimnim liričarom, posebice u solo izvedbama skladbi ”Sve ću preživit”, ”Judi, zviri i beštimje” i ”Ako me nosiš na duši”. U uvodu skladbe ”Dobro jutro tugo” oslanja se na diskretnu programiranu ritmičku podršku u stilu trendovskih klupsko-elektronskih utjecaja koji se nastoje promovirati kao novi smjer u jazz glazbi. Dedić je jedan od prvih naših jazz glazbenika koji se upustio u taj eksperiment, a u tom je stilu imao zapažen nastup na prošlogodišnjem zagrebačkom Muzičkom biennalu u Lisinskom. Tek je nešto agresivniji u pristupu ”Cesarici”, a svu silinu emocija otkriva u izvedbi skladbe ”Oprosti”, najžešćoj na albumu.
(Preuzeto iz Jutarnjeg lista od 23. prosinca 2004.)
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja