Two Faces of Jazz and Soul / Dubravko Vorih

Dopadljiv i strastven smooth-jazz i soul

Datum objave:
12.05.2009.
Autor:
Davor Hrvoj
Dubravko Vorih & New Tribe: »Two Faces of Jazz and Soul«, Aquarius Records

Dopadljiv i strastven smooth-jazz i soul

    Poput mnogobrojnih pripadnika generacije koja je glazbu ozbiljnije počela slušati sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća i ja sam bio zaluđen tadašnjim novim trendovima - progresivnim rockom, fusionom i glazbom koju je promovirala ECM produkcija. Značajanu ulogu u formiranju takvog ukusa odigralo je okružje u kojem sam odrastao - novozagrebačko naselje Trnsko koje je bilo poznato po osobama što su dale značajan doprinos u razvoju zagrebačke i Hrvatske glazbe. Između ostalih ponosili smo se rock i flamenko gitaristom Tomislavom Tenšekom - Snoopyjem, mojim prvim glazbenim guruom. Značajan događaj u mojem glazbenom sazrijevanju odigrao se kad su Snoopy i klavijaturist Stanko Juzbašić, poslije poznatiji kao kazališni skladatelj, dramaturg i glumac, jednom zakucali na moja vrata - »Čuj mali, ti slušaš jazz. Preslušaj ove dvije ploče!« Turnuli su mi u ruke dvostruke albume Milesa Davisa, »Bitches Brew« i »Live-Evil«, i nestali. Nakon snimanja prvog od spomenutih albuma Joe Zawinul i Wayne Shorter odvojili su se od Milesa i utemeljili kultnu fusion skupinu Weather Report koja je svoj vrhunac dostigla sredinom sedamdesetih dolaskom Jacoa Pastoriusa, prema mišljenju mnogih glazbenih znalaca najboljeg bas gitarista svih vremena.
Zagrebački Jaco
    Kao malca koji je apsolvirao fusion Snoopy me jednog dana pozvao u čuveni KSET na nastup skupine Obećanje proljeća u kojoj je, u jednoj od kombinacija, svirao s Juzbašićem, bubnjarom Draženom Šolcom, poslije dugogodišnjim članom Parnog valjka, te bas gitaristom Dudom Vorihom. Već na tom prvom koncertu bilo mi je jasno zašto Voriha zovu »Zagrebački Jaco« i klanjaju mu se. Nakon toga više nas ništa nije moglo iznenaditi, pa niti njegova spremnost da zasvira s legendarnim bas gitaristom Stanleyem Clarkeom na velikanovu nastupu u tadašnjem Radničkom sveučilištu »Moša Pijade«.
    Odjednom Vorih se izgubio. Čuli smo da je »vani«, da svira sa zvijezdama, u poznatim klubovima.
    Vrativši se u Hrvatsku odmah se aktivirao na našoj sceni kao bas gitarist i kontrabasist, počeo dobivati pozive za nastupe u raznim klubovima, pa je tako uvijek dobrodošao i u B.P. Clubu u kojem sviraju samo »odabrani«, a legendarni Boško Petrović kao gost svira na jednom od tri albuma što ih je Vorih s vlastitom skupinom snimio krajem 1990-ih i početkom 2000-ih.
    »Odlučio sam studirati kontrabas«, rekao mi je Vorih jednom prigodom na  moje veliko iznenađenje. »Zašto; kako«, pitao sam ga ne vjerujuću da je to moguće ostvariti. Zašto se usavršavati kad je ionako već davno postigao zavidnu tehniku? Kako uz sve te probe, koncerte i snimanja pronaći vremena i snage za taj dodatni napor. No jasna vizija, cilj koji je postavio pred sebe i upornost bili su dovoljni da to i ostvari - da šest godina srednje glazbene škole savlada u samo tri godine, te istodobno sa završnim razredom srednje upiše studij kontrabasa u Klagenfurtu.
Producent svjetske klase
    U međuvremenu njegova je glazba doživjela promjene. Za razliku od prethodnih albuma koji su bliži mainstream jazzu, glazba ona ovom donosi spoj raznih stilova zasnovan na iskustvima što ih je Vorih stjecao u tridesetogodišnjoj karijeri. Stav prema glazbi nedvosmisleno iskazuje autobiografskim tekstom pjesme »Young Lions« izravno se pozivajući na razdoblje u kojem je glazbeno stasao i događaje koji su utjecali na njegovo poimanje glazbe, primjerice na jazz, sambu, bossa novu, Antonia Carlosa Jobima, Ellu Fitzgerald i Franka Sinatru, Milesa Davisa i njegov album »Bitches Brew«, basiste Stanleya Clarkea i Jacoa Pastorousa... Svi ti utjecaji objedinjeni su u izvedbama dopadljiva i široj publici prihvatliva smooth-jazza i soula.
    U ostvarivanju tih zamisli i postava njegova sastava doživjela je promjene. New Tribe su ovom prigodom uz Voriha sačinjavali tenor saksofonist Mario Bočić, klavijaturis Jurica Leikauff, gitarist Davor Čivrak i bubnjar Marko Rabatić, a kao gosti su im se pridružili pjevači Maja Grgić (Joe & Maja Kolektiff) i Mario Hernandez (Cubismo), trubač Davor Križić (Big band HRT-a, Boilers Quartet) i udaraljkaš Mladen Ilić - Mlacka (Cubismo).
    Dok je na prethodnim albumima pjevao vokalize i po nekoliko vokalnih skladbi, Vorih se na ovom u potpunosti predstavlja i pjevačem, kao i vrhunskim bas gitaristom, ali i skladateljem, autorom glazbe, te tekstova za petnaest od devetnaest skladbi na CD-u (četiri su instrumentali). Jedine skladbe koje ne potpisuje su »Eso Es Lo Que Hay« jazz i afro-cuban trubača Artura Sandovala, »Asim Nao Da« brazilske autorice Regine Werneck i »At First Sight« brazilske jazz i bossa nova klaviristice i pjevačice Eliane Elias. Kao i u izvedbama tih djela i u vlastitima Vorih, uz zaluđenost fusionom iskazuje i fascinaciju latino američkom i brazilskom glazbom koja traje od početka njegove karijere. Kao zreo glazbenik u prvi plan ne stavlja bas gitaru nego glazbu, a kao producent albuma pokazuje da jako dobro zna kako se taj posao obavlja na svjetskoj razini.
© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja