Unikatan biser naše glazbe

Promocija CD-a ”Sve pasiva” Tamara Obrovac Transhistria Ensemblea

Unikatan biser naše glazbe

Ponovno praćena sjajnim "Transhistria Ensambleom", Tamara Obrovac, jedna od najsvestranijih osobnosti hrvatske glazbe, objavila je novi studijski CD "Sve pasiva" ("Cantus", 988 984 943 2) na kojem se, neprestano evoluirajući, predstavlja kao skladateljica, tekstopisac, aranžer, pjevačica i sviračica drvene flaute i koji donosi malo suštinskih - osim što je iz albuma u album sve bolja, uvjerljivija i zreliji autor i izvođač - ali zato neke formalne novosti.
    Na CD je Tamara uvrstila devet svojih novih, zanimljivih i dojmljivih skladbi - "Gredu lita", "Sve pasiva", "Ne plači Lucija", "Ća mi povida more", "Sexuvalna", "Duet", "Stila", "Sudba ti je došla" i "Ona je čekala", covere svojih starih skladbi "Divojka", "Cansoneita" i "Črno zlo" te kao bonus "Sexuvalna live". Među njima, kao što je to ranije bio slučaj, nema instantnih i odmah prijemčljivih uspješnica niti je njihova vrijednost odmah transparentna kao na prethodnim albumima, nego se otkriva opetovanim preslušavanjem.
    S vlastoručnim potpisom, na originalan, neposredan i unikatan, u nas još ne čuven, spontan i duhovit način, afirmirajući tradiciju, jezik, zvučnost te karakteristično i jedinstveno, danas već arhaično bogatstvo istarskog melosa, sjajna je kantautorica stvorila vlastitu, originalnu i autohtonu inačicu danas u svijetu i dalje relevantna trenda etna, a ritma i napose improvizacija svojstvenih jazzu gotovo da više i nema. Što je najvažnije, melodiju, ljestvicu, harmoniju, ritmiku, zvučnost, posebno tugaljivu ekspresivnost i ostale odlike specifičnoga istarskog dijalekta koji su snažno i nezaustavljivo progovorili iz nje, afirmirajući pritom njezino podrijetlo, istarsku zemlju, autohtoni ritam i jedinstvenu ljestvicu, riječju jedinstveno regionalno bogatstvo utjelovila je u univerzalni, na svakom meridijanu i paraleli razumljiv, prihvatljiv i prijemčljiv izričaj i medij s univerzalnom  glazbenom i poetskom porukom.
    Tamara se i danas oslanja na pomoć poznatih i iskusnih istarskih pjesnika: Milana Rakovca, Danijela Načinovića, Loredane Bogliun i Dragana Orlića. Njezina i njihova poezija pisana je i na nekim arhaičnim lokalnim poddijalektima, vrlo složena, govori o mnogo čemu vezanome za negdašnju i današnju Istru. U dosadašnjem razdoblju to su bile pjesme opora, ruralnog i težačkog sadržaja, motivike i ugođaja, dok novi materijal donosi romantičan, melankoličan, urbaniji pristup, koji je, čini se, okrenutiji univerzalnijoj mediteranskoj tradiciji i nekim njezinim općim mjestima poput ljubavne lirike petrarkističke paradigme i pečata, prepuna slavljenja ljubavi i blage erotike, još suptilnija, duhovnija, produbljenija i zrelija nego prije, ali je i dalje redovito tugaljivo intonirana. Tamarini su tekstovi uglavnom koncizne tužaljke, prepune meditativne i čemerne atmosfere, ženske refleksivnosti ("Duet"), pričica o neuzvraćenoj ljubavi, čežnje za ljubavlju, gdje zna zabljesnuti i nesupregnuta erotika ("Stila", "Ona je čekala"). No, njezina je poezija sada refleksivnija nego prije i zna zahvaćati ("Gredu lita", "Sudba ti je došla" i "Sve pasiva") i teme o ljudskoj prolaznosti, pri čemu je sve o čemu ona piše otpjevano s puno unesenosti, poleta i snažne emocionalnosti.
    Okrenutost široj mediteranskoj, posebice talijanskoj pučkoj tradiciji, snažno se osjeća i u glazbenoj matrici. Iako se ponegdje čuju i mišnice, koje sugestivno svira Dario Marušić, najvećma je zvuk harmonike, kakav se kroz povijest čuo u pučkoj tradiciji Italije, poveznica ovoga materijala s Mediteranom i njegovom glazbenom tradicijom. Harmonijska glazbala danas su akustična gitara i mandolina koje izvrsno svira mladi slovenski instrumentalist Uroš Rakovec, harmoniku, dragocjenu za podcravanje tugaljiva raspoloženja gotovo cijeloga materijala, virtuozno svira talijanski majstor Simone Zanchini, bubnjar je Krunoslav Levačić, a kontrabasist Žiga Golob.
    Uz minimalističku, discipliniranu i preciznu, ali izvanredno funkcionalnu pratnju toga odličnoga pratećeg sastava, koji je s pjevačicom (kao i svi njezini dosadašnji bandovi!) gotovo u telepatskoj vezi i koji očigledno s golemim užitkom i neviđenom lakoćom svladao sva iskušenja što ih pred njega stavlja njezin stil, Tamara sjajno, nepresušnom energijom i iskonskim šarmom, spontano i duhovito, u vrlo složenim vokalnim formama, izvodi istarski i uopće mediteranski etno, nikoga nikada ne oponašajući, sada s uistinu minimalnom dozom jazza - kolegama ostavljajući prostora da se eksponiraju kratkim ali promišljenim improvizacijama, a gosti, Dario Marušić i Franci Blašković pjevačici pružaju efektnu vokalnu ispomoć. Prateći su glazbenici spremni na svakojaka iznenađenja i nepridviđene promjene nadahnute atmosferom u studiju, sjajno se nadopunjuju, bistro i precizno, suptilno, koncizno i s gracilnom lakoćom šire, razrađuju i dodatno koloriraju ono što pjevačica u pojedinoj skladbi nastoji reći, a Levačić, naš najbolji bubnjar svih vremena, siguran, inventivan i točan u pratnji, ali prepun filigranskih bravura i minucioznih zvučnih detalja i začudnih perkusionističkih efekata koji koloriraju raspoloženje svake skladbe, u velikoj je mjeri pomagao Tamari i kolegama u njihovim naumima, istodobno naglašavajući i afirmirajući poliritmiju Tamarina glazbenog križanca. Bez takvih suradnika Tamara ne bi bila tako uspješna niti bi njezini napori bili toliko uvjerljivi.
    Kao i svi dosadašnji Tamarini albumi, i "Sve pasiva"  je uistinu biser, pravo malo remek-djelo, i to ne samo na polju etno glazbe, nego i u najširem kontekstu naše recentne glazbene produkcije, u ovom trenutku zacijelo najbolji hrvatski glazbeni proizvod, mada je - zacijelo ćemo ispasti nezahvalni i prekritični - nedavna promocija CD-a u ZKM-ovoj koncertnoj dvorani "Istra" još jednom očitovala kako je i taj materijal trebalo snimiti u živo, ali nadasve i činjenicu da bi trebalo izdati i CD s najuspjelijim nastupima Tamare Obrovac u živo, poglavito one kada ju je pratio njezin kvartet s Matijom Dedićem, Žigom Golobom i Krunoslavom Levačićem.
    Promicija CD-a "Sve pasiva" nedvojbeno je posvjedočila da je medij u kojemu Tamara najizravnije i gotovo bez ostatka očituje svoju nesvakidašnju nadarenost svakako nastup u živo. Tada ona emanira golemu autorsku i izvođačku energiju, posebice danas kada je kao izvođač na vrhuncu. Iskusna, potpuno samosvjesna i sigurna, spontano i opušteno silazi u etno dubine, pa u jazz, potom ih vješto i spontano spaja improvizirajući na licu mjesta. Od skladbi izvođenih u živo gotovo da ostaje samo njihov gabarit, Tamara naznačava temeljnu ideju skladbe, i ostalo raspoloženje pojedine skladbe - a improvizirani, spontani dio nastupa poprima sve veće, zapravo goleme dimenzije, uključuje i duhovito i humorno umetanje parodija i travestije, poput na promociji od publike izmaljena travestija "Mali zeko". Tamara, također smo se, kao i uvijek dosad, uvjerili i na ovoj promociji pjeva na originalan - nikada nikoga ne oponašajući - i prijemčiv način koji odmah plijeni slušatelja, proživljeno i izražajno, dorađeno, lirski sugestivno, dramatično, živahno, sa sigurnošću i čistoćom, kao školovana i sigurna pjevačica respektabilnih pjevačkih sposobnosti, čvrsta glasa i izuzetna a nenametljiva improvizitorica u proširenu registru, prepuna ideja, fraza i vokalizama.
(Preuzeto iz časopisa Cantus, br. 120)