Boris Beštak

Kod Coltranea me fasciniralo isto što i kod Bacha. On je Božji čovjek, i to se u njegovoj glazbi čuje. Taj se čovjek nikad ne zafrkava. On je izvor. I on i Bach, kad krenu, kao da se stijena ruši.

Mi, band iz Hrvatske, sviramo glazbu crne Amerike na kojoj smo zapravo odrasli, baš zbog te hiperkomunikacije. Slušali smo ploče koje su dolazile od tamo. Cijeli taj trend i jazz i rock došao je iz Amerike. Dakle, band iz Hrvatske smo, sviramo crnu Ameriku, a zovemo se nekim azijskim imenom.

Kad se spomene "Sakamoto Chang" postoji izvjesna doza šoka. Ljudi se ili križaju ili se smiju ili se čude ili negoduju, ali uvijek se stvori jedan bujni niz asocijacija i ljudi se na kraju počnu šaliti oko toga i nakon nekog vremena je uvijek smijeh u društvu.