Boško Petrović
Biografija
Vibrafonist, skladatelj, vođa sastava, producent, promotor, diskograf i jazz edukator Boško Petrović je rođen 1935. u Bjelovaru. Svoj prvi sastav osnovao je prije pedeset godina u Škofjoj Loki. Violinu je počeo učiti sa šest godina, a sa četrnaest godina, slušajući radio stanicu American Forces Network, zaljubio se u jazz. Kasnije svira harmoniku, te bubnjeve. Godine 1954. nakon mature vraća se u Zagreb gdje surađuje s Mihajlom Schwarzom, Radanom Bosnerom i ostalim zagrebačkim jazzistima. Utemeljitelj je Zagrebačkog jazz kvarteta, sastava međunarodnog ugleda. Poslije je vodio i druge Hrvatske, ali i međunarodne sastave: Zagrebački jazz kvintet, B.P. Convention, B.P. Convention Big Band, B.P. Club All Stars i druge, te Boško Petrović Trio s kojim je djelovao do kraja karijere. Bio je vlasnik B.P. Cluba u kojem su nastupali najveći svjetski glazbenici, te izdavčake tvrtke Jazzette Records za koju su mnogi od njih snimali. Bio je organizator brojnih jazz priredbi od kojih i Hrvatskog jazz sabora koji promovira domaće jazz glazbenike. Jedan je od rijetkih naših jazzista koji je redovito nastupao na priredbama diljem svijeta, sa svojim sastavom ili kao solist u sastavima glasovitih svjetskih glazbenika. Dobitnik je Vjesnikove nagrade Josip Slavenski, Nagrade grada Zagreba i drugih, te višestruki dobitnik "Porina", između ostalih i za životno djelo. U svoj je jazzistički izraz inkorporirao elemete narodne glazbe. Petrović je i naš najznačajniji jazz skladatelj. Neke od njegovih skladbi, primjerice "Green Lobster Dream" ili "With Pain I Was Born", ostat će trajnim vrijednostima hrvatskog glazbenog stvaralaštva.
Diskografija
Razgovori
Dobri duh jazza uskoro u Grožnjanu
27.06.2009 Tea TidićU razgovoru za Glas Istre slavni je jazz glazbenik Boško Petrović novinarki Tei Tidić otkrio sve o svojim novim diskografskim izdanjima, kako je predstavljao hrvatski jazz u Lincoln Centeru u New Yorku, te programu festivala Jazz Is back u Grožnjanu.
Jazz je kompletan doživljaj
20.06.2009 Davor HrvojVolim svirati standarde, sjajne skladbe u kojima sam uživao slušajući kako ih svira Getz ili pjeva Sinatra, a nikad ih nisam svirao. Na neki način sam se odrekao originalnog jazza, jazza koji je pretendirao da bude ocijenjivan kao nešto novo. Sviram ono što mi je najljepše. Sviram jazz iz čiste zabave i ljubavi. Sviram ono što mi se sviđa i s kim mi se sviđa.
Nagrada European Jazz Master Bošku Petroviću
06.11.2005 Davor HrvojOve sam godine sa svojim kvartetom imao dva nastupa na jazz festivalu u Corku: jedan u Tristel Art Centru, a drugi u ”Sobi legendi” u hotelu Metropol, u kojem se paralelno svira na čak pet pozornica. Oba su koncerta bila odlično primljena, a poslije prvoga ovogodišnji jazz ambasador festivala David Amram i umjetnički direktor festivala Jack McGoran predali su mi nagradu European jazz Master.
Volio bih da u Zagrebu svaki mjesec budu održana dva jazz festivala
11.01.2005 Davor HrvojJohn Lewis je ključna figura u mojoj glazbenoj karijeri. Od njega sam naučio najviše, a ono što je najvažnije za jednog jazz glazbenika, ponosan sam da smo i privatno bili prijatelji tako da sam mu čak bio ikum na zagrebačkom vjenčanju. Naime, Lewis je oženio zagrepčanku Mirjanu Vrbanić.
Promotor hrvatskog jazza
14.02.2004 Davor HrvojDa sam mogao, najrađe bih bio samo svirač. Sve ostalo s vremenom se dogodilo silom prilika, jer na našoj glazbenoj sceni, a osobito u segmentu koji se odnosi na jazz, nema profesionalne organizacije niti novaca koji bi dali svježu krv toj sceni. Moramo se snalaziti, izmišljati, šarmirati, boriti se.
Veliki jazz dečko
20.01.2000 Davor HrvojZagrebački jazz kvartet vrlo je brzo stekao reputaciju u svijetu jazza, u Europi, ali i u Americi. Bili smo pozivani na mnoge festivale, imali smo turneje, počeli smo svirati s velikim svjetskim imenima. U Nürnbergu bi obično bili ritam sekcija festivala za jam sessione. Svi amerikanci bi poslije koncerata dolazili u jazz klub gdje smo mi bili na bini. Ušli smo u svijet velikih dječaka jazza, pisalo se o nama.
Razgovor s Boškom Petrovićem
25.11.1906 Davor HrvojKontakt s publikom u BP Clubu od strane nas na bini i onih koji sjede u dvorani ili stoje uz šank, s nama na bini, daleko je intimniji, daleko kompaktniji, rekao bih točniji nego kad sjediš u dvorani "Lisinski" i prvi red ima petnaest metara od solista. Ovdje se vidi svaki izraz lica, svaka grimasa, svako veselje, svaka napetost. Osjeća se i vidi se.
