14 puhača Jerihona
Kad je John Coltrane 1961. prešao na novu diskografsku kuću Impulse!, ugovor koji mu jeponuđen za snimanje albuma bio je u to vrijeme jedan od najizdašnijih na jazz sceni. Kako bi obilježio novo poglavlje u svojem radu, odlučio je okupiti veći ansambl i tako je nastalo kultno izdanje Africa/Brass. Kultno ne samo zato što je jedno od rijetkih Coltraneovih izdanja u takvoj formaciji, već i zbog toga što se spletom nesretnih okolnosti rijetko izvodilo. Naime, ubrzo nakon izdavanja ploče, partiture su izgorjele u požaru koji je zahvatio dom roditelja Erica Dolphyja.
Ipak, gotovo pola stoljeća kasnije, izdanje je zaživjelo u novom ruhu koje mu je dao Charles Tolliver, pa smo kao kulminaciju 24. po redu festivala Jazz.hr/proljeće mogli gledati njegovu reinkarnaciju u izvedbi jazz orkestra HRT-a. Suradnja je realizirana ljubaznošću američke ambasade, a iako je u početku kod Tollivera vladala skepsa prema sposobnostima naših glazbenika, posebice bubnjara i pijanista (zahtjevao je Jack DeJohnettea i Geri Allen) ona je vrlo brzo otklonjena kada je slavni glazbenik poslušao zvuke koji stvaraju palice Marka Lazarića i tipke Joea Kaplowitza. Pa ako već uvozimo sve i svašta, dobra je vijest da bi mogli početi izvoziti domaću glazbu jer evidentno imamo vrsne muzičare koji je stvaraju.
Jazz orkestar HRT-a sastoji se od 18 glazbenika koji djeluju poput urice, tako da Charles Tolliver, koji se ovog puta našao u ulozi dirigenta i nije imao previše posla, a ni brige. Izvedeno je svih pet skladbi s albuma (Blues Minor, The Damned Don't Cry, Song of the Underground Railroad, Greensleeves, Africa), a Coltraneov saksofon perfektno je utjelovio Saša Nestorović na poziciji solista. Moćna puhačka sekcija možda je najbolje došla do izražaja u skladbama „Song of the Underground Railroad" i „Africa" gdje je 14 puhača (uključujući Nestorovića) kreiralo zvučnu plimu biblijskih proporcija dostojnu konfrontacije s jerihonskim zidinama. Nije nedostajalo ni prostora za solo izlete ostalih članova orkestra, pa su svojih „pet minuta" dobili i Elvis Penava na gitari, te već spomenuti Lazarić na bubnjevima i Kaplowitz za klavirom.
Kao bonus izvedena je i originalna Tolliverova skladba „Houshold of Saud" gdje je stari majstor s uloge dirigenta prešao na solista, dokazujući kako doista vrijedi ona narodna: vino je bolje što je starije.
