Filip Novosel zaključio studij jazz tambure na New School for Jazz and Contemporary Music

Filip Novosel zaključio studij jazz tambure na New 
School for Jazz and Contemporary Music
Datum objave:
19.07.2014.
Filip Novosel
Filip Novosel: jazz i tambure

Nedavno zaključivši studij na prestižnoj njujorškoj akademiji New School for Jazz and Contemporary Music, Filip Novosel prošao je zahtjevan curriculum i stekao naslov bachelor of fine arts of jazz performance. U životu jednog glazbenika koji se želi baviti jazzom to i ne bi bilo neobično, no Filip Novosel to je zvanje stekao na tamburi, postavši prvi jazz glazbenik koji se školovao na tom instrumentu. Rođen u Slavonskom Brodu, u New York je otišao nakon studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te suradnji s brojnim tamburaškim sastavima kao što su Milenij, Zagrebački tamburaši, Orkestar 100 tamburaša, danas Hrvatski tamburaški orkestar, s kojima je nastupao i u domovini i u inozemstvu. Svoja jazz stremljenja posebno je ostvarivao kroz kvartet Corona koji je na tri tambure i klaviru, izvodio jazz glazbu i njegove aranžmane.

Osim školovanja, New York mu je pružio i dragocjene suradnje i svirke s tamošnjim jazzerima s kojima je uspješno kombinirao svoja tamburaška i jazzerska iskustva, a to čini i danas: krajem svibnja ostvario je uspješne koncerte u Sloveniji (Cerkno, Ptuj, Ljubljana) u projektu Oasis Big Banda RTV Slovenije i Žana Tetičkoviča pod vodstvom Tadeja Tomšiča uz Theodosiija Spassova, Vlatka Stefanovskog i Marka Črnčeca, a prije toga nastupio je i u Zagrebu uz Tamburaški orkestar HRT-a u Studiju Zvonimir Bajsić, izvevši nekoliko svojih skladbi.

Tom prigodom otkrio nam je kako je stigao do New Yorka, s kim je tamo surađivao, tko su mu bili profesori, što je naučio i kakvi su mu daljnji planovi.

Odlučio sam otići na seminar - radionicu u Italiju u Bassano del Grappa koja se odvija u sklopu velikoga talijanskog jazz festivala - Veneto Jazz Festival. Ono što me je posebno privuklo je to što su predavači bili s The New School for Jazz and Contemporary Music iz New Yorka, a najtalentiraniji polaznik seminara je dobivao direktan upis u školu uz punu stipendiju. Išao sam više da nešto naučim i upoznam te ljude. Seminar je trajao dva tjedna; bilo je 60-70 polaznika iz cijeloga svijeta. Bio je to zaista kvalitetan seminar gdje sam ja plijenio pažnju upravo zbog tambure koja je njima zvučala egzotično i drugačije od svih instrumenata, a vjerujem i zbog mojih muzičkih dostignuća tada i onoga što sam uspio predstaviti, pa sam dobio tu nagradu i upisao studij koji sam u prosincu 2013. završio.

Ljudima je neobično kako sam upisao studij tamo gdje tambura ne postoji i pitali su se tko će mi predavati... Ja sam išao studirati jazz i suvremenu glazbu, a to na kojem instrumentu, njima je bilo manje bitno. Amerika kao liberalnija sredina dopušta takve slučajeve. Ono što sam mislio da će mi biti nekakav hendikep u ovom se slučaju pokazalo kao prednost. Moj jazz je njima zvučao drugačije, a opet dovoljno dobro da plijeni pažnju svjetskih stručnjaka. Bila je to razmjena iskustava, moja tradicija je drugačija od jazz tradicije. Moj pristup jazzu je uvijek bio takav da ja dadem neki svoj pečat i štih svemu tome, i mislim da je taj pristup u konačnici ispao dobar, iako sam se tamo naravno morao u potpunosti posvetiti jazzu.

Kada je stigao na studij u New York, Filip Novosel prošao je dakako određene testove nakon kojih je načinjen plan nastave i izabrani profesori - pojedine je mogao i sam birati:

Lekcije su bile koncipirane tako da sam mogao birati dva profesora s kojima bih radio privatne lekcije. Naravno, to je podrazumijevalo da svojim instrumentom vladam dovoljno dobro da mi ne treba poduka. Takve lekcije se zovu „out of proficiency"; da bih uopće mogao studirati tamo morao sam biti na tom nivou, iako su od mene zahtijevali da jedan mjesec radim s profesorima gitare jer spadam pod tu kategoriju, bez obzira što je tambura drugi instrument. Uz te lekcije, mogao sam birati s kim god želim raditi. Imao sam šest lekcija sa saksofonistom, pa tri s klaviristom čak sam studirao i s nekim bubnjarima koji su mi pomogli u detaljima kako pratiti trubača, kako saksofonista, i slično. Moji prvi predavači bili su Vic Juris i Peter Bernstein, i svaki od njih je imao svoju metodu predavanja. Vic je od mene zahtijevao da razumijem repertoar i glazbeni jezik; puno je inzistirao na Theloniousu Monku i na bebopu, dok je Peter Bernstein više bio za hard bop i taj dio repertoara. Kasnije sam radio sa saksofonistom Johnom Ellisom, pri čemu je mene više interesiralo kako svirati suvremenu glazbu, ne samo jazz. Radio sam i s Yosvanyem Terryem koji je trenutno vodeća figura afrokubanskog jazza u New Yorku. Još jedna osoba koja me inspirirala je Sammir Chatterjee, Indijac koji svira tabla bubnjeve i koji mi je pomogao da uđem u indijsku glazbu što je jedan potpuno drugačiji svijet.

Bilo je puno toga u dvije godine i morao sam se fokusirati na puno toga u kratko vrijeme, dobio sam dragocjen materijal no potreban je cijeli život da bi se ušlo u samu srž svega toga. Neću reći da je to sve bilo samo grebanje po površini , ali jednostavno tu ima toliko toga i sva glazba je toliko duboka da bez vremena tu nema velikih dostignuća. Po meni, zašto su ti rezultati tako dobri je upravo zbog okoline New Yorka, jer doslovno svaka vrsta glazbe tamo postoji na vrhunskom nivou, i dostupna je u svako doba dana. Volio bih da sam imao više vremena posvetiti se samoj svirci, no to je nemoguće jer je New York i skup grad pa treba i raditi pri čemu sam ja opet možda u blagoj prednosti jer sviram tamburu. Prošao sam i gažerski dio tamburanja gdje sam se uvijek mogao osloniti na našu dijasporu na čijim sam priredbama mogao zaraditi koji dolar, tako da sam dosta bio vezan i za našu glazbu, ono što sam radio i prije.

Osim što je stekao dragocjena iskustva i znanja, Filip Novosel je na neki način u New Yorku promovirao tamburašku glazbu, na svojemu, posebno za njega osmišljenom instrumentu, razmjenjujući iskustva s američkim kolegama:

Ono s čim sam ja uvijek imao problema je tamo objašnjavati ljudima da je tambura cijela familija instrumenata i da se dijele, kao npr. saksofoni, na sopran, alt, tenor, bariton, bas. Tako i kod tambura postoji ta podjela, ali su drugačija imena. Najviša je bisernica, ispod je brač koji ja sviram - ona je u nekom alt registru, a sljedeća tambura je čelović. Ono što moju tamburu razlikuje od drugih je što ima pet žica.Osmislila su je dvojica majstora - Velimir i Antionio Cvirn u skladu s nekim mojim idejama. Oni su zapravo bili moji prvi sponzori, darovali su mi tu tamburu koja je svojevrsno umjetničko djelo. Ono što sam ja htio je dobiti fuziju brača i čelovića ne bih li dobio veći opseg; i dalje se zove brač, no to je brač sa cis žicom.

Na koncertu 6. travnja u Studiju Bajsić, uz Tamburaški orkestar HRT-a s kojim se povezao još za vrijeme studija gdje mu je mentor za diplomsku radnju bio maestro Siniša Leopold, predstavio je svoja dva aranžmana (Mista Dance i My Favorite Things uz Petra Ćulibrka) i jednu originalnu skladbu - Wanna Jam. Boravak u New Yorku utjecao je dakako i na njegov skladateljski stil:

Razvio sam se u nekom smjeru gdje sam konačno uspio preskočiti letvicu da prestanem samo aranžirati i počnem skladati svoju glazbu. Tu mi je znatno pomogao profesor Kirk Nurock Skladba „Mista Dance", nastala je s kao aranžman teme, pa sam dodao neki B dio koji je temeljen na motivima narodne glazbe, a tu su i improvizacije koje izlaze iz okvira etna i zalaze u pozadinu tambure. Konkretno, kad sviram tu skladbu, pokušavam ispričati povijest tambure, od kuda je došla, kako. Ono što je mene zateklo u New Yorku je što bi me ljudi pitali radi li se o indijskoj tamburi. Ljudi su čuli za indijsku tamburu koja po nekim izvorima ima neke veze s našom tamburom. Naučio sam jako puno o tamburi, koliko je ona rasprostranjena u drugim kulturama, Indija, Perzija, Bugarska, Turska što je možda i put koji je tambura prošla dok nije došla ovdje i prilagodila se. Druga skladba „Wanna Jam", je bazirana na bugarskom folkloru. Znao sam da i oni imaju tambure, ali nisam znao da imaju toliko razvijen glazbeni jezik i posebnu tehniku sviranja.

Filip Novosel do sada ima objavljen album u duetu s gitaristom Richardom Boukasom, jednim od mentora iz New Yorka - riječ je o projektu koji spaja brazilsku i balkansku, pa i hrvatsku glazbu. CD je objavljen u listopadu 2013. u New Yorku pod nazivom Live at St. Michaels, kao snimka tamošnjeg koncerta. Također, tijekom turneje po Švicarskoj, snimio je CD sa svojim kvintetom Balchemy na kojem, kao izvođač i skladatelj, surađuje s bubnjarom Žanom Tetičkovičem, a taj CD još čeka na objavljivanje. Uz to bilježi i suradnju s kanadskim gipsy jazz gitaristom hrvatskih korijena Krunom Špišićem s kojim je 2013. nastupio na Django Festu i s kojim planira i daljnje suradnje. Iako u inozemstvu, kako sam kaže „možda imaju više sluha za ove stvari koje ja radim", više nastupa Filipa Novosela svakako bi bilo dobrodošlo i u Hrvatskoj.


© 2008-2015 Jazz.hr / Hrvatsko društvo skladatelja